Srpanj i kolovoz su mjeseci kada dozrijevaju rajčice, ali i kad se ubrzano šire bolesti rajčice, ovisno o vremenskim uvjetima.
Plamenjača rajčice (VIŠE) je glavni krivac zašto kišnih godina malo tko ima rajčice na vrtu – munjevito se širi i uništava rajčice po vlagi. Nakon ljetnih kiša, pa ponovnog rasta temperature, uvjeti su idealni za širenje plamenjače. Dobra vijest je što se u godinama poput ove plamenjača može imati pod kontrolom i spasiti većinu uroda – ali samo ako se na vrijeme reagira.
Nisu sve promjene na lišću nužno baš plamenjača rajčice, postoje isto tako česte bolesti rajčice poput koncentrične pjegavosti, sive pjegavosti… više o bolestima rajčice pročitajte OVDJE, a kako razlikovati plamenjaču od ostalih bolesti OVDJE.
Evo što sve možete napraviti prije i poslije nego što zapazite plamenjaču i ostale gljivične bolesti na vašim rajčicama, a kako bi imali čim manje štete od bolesti. Naime, pojava bolesti ne znači nužno i potpuni gubitak biljaka i plodova rajčice.
1. DOBRI UVJETI RASTA OSNOVA SU BORBE PROTIV BOLESTI BILJAKA
Sve biljke kao i ljudi imaju imunološki sustav i mogu se boriti protiv bolesti. Čim će biljka imati bolje uvjete rasta – dobro tlo, dovoljno vode i hranjiva, dobar položaj…. to će biti jača i otpornija, te će duže odoljevati raznim zarazama.
2. SADITE VIŠE RAZLIČITIH SORTI RAJČICA
Različite sorte rajčica više su ili manje otporne na razne bolesti rajčice. Ukoliko ćete imati više različitih sorti rajčica, tada će vam se i prilikom pojave bolesti različito zaraziti: neke prije, neke poslije, neke možda uopće ne, a to garantira dužu i obilniju berbu od samo jedne vrste rajčica.
Iako sam kišnih godina primijetila kako su sitne cherry i kruškolike rajčice najduže odoljevale plamenjači, bilo je godina su se prilično rano zarazile plamenjačom po lišću. Ali, prednost tih sitnijih sorti je što unatoč prisustvu bolesti dugo odoljevaju, a plodovi radi male veličine prije dozrijevaju, pa i u ekstremnim uvjetima možete ipak imati berbu plodova. Također, kod sitnijih sorti rijeđe plamenjača prelazi na plodove – ili barem ne na sve.
3. KROŠNJE RAJČICA MORAJU BITI PROZRAČNE
Prozračnost među krošnjama rajčice je bitna preventiva protiv plamenjače. Stoga nikad ne sadite rajčice pregusto. Preporučljivo je i ukloniti donje listove i zaperke kako bi bilo prozračno blizu tla. Naime, zagušljive i guste krošnje duže zadržavaju vlagu, time i duže postoje idealni uvjeti za širenje bolesti.
4. POMALČIRAJTE GREDICE RAJČICA
Dobro pomalčirajte gredice rajčice. Naime, gljivične bolesti se šire nakon kiša iz tla – spore gljivičnih bolesti „dižu“ se i lebde, te ako naiđu na mokar list rajčice – tu se prime i počnu razmnožavati. Ako je tlo oko rajčica pomalčirano i time suše, manja je vjerojatnost za širenje gljivičnih bolesti.
Fotografija: pomalčirane rajčice i uklonjeno donje i zaraženo lišće. Na fotografiji su sorte putničke i green zebra rajčice
5. PREVENTIVNA PRSKANJA KOJA POMAŽU PROTIV GLJIVIČNIH BOLESTI
– Soda bikarbona – ona čini površinu lista alkalnom, a u takvim uvjetima gljivice teško mogu preživjeti. Ali s sodom treba biti oprezan – svaka otopina iznad 2% mogla bi biti opasna za biljke, ali čak i ona iznad 1% za biljke s mekanijim listovima – može uništiti listove i pupoljke na biljkama. Prema nekim člancima, najveća doza je 1 velika žlica na 4 litre vode, malo eko detergenta i kap ulja – za bolje raspršivanje i za bolje prijanjanje na površinu lista. Ali nekima su i te doze uništile listove, stoga uvijek prije isprobajte pripravak na manjim površinama.
Osobno sam isprobala ovaj pripravak i u većoj dozi i nisam imala štete na vrtu, ali nakon više godina iskustva na vrtu, danas znam dana širenje bolesti više utječu ekološki uvjeti i da u uvjetima stalne vlage, kada se jako šire bolesti, nikakvo sredstvo neće pretjerano pomoći. Također, ono što djeluje na štetne, djelovati će i na korisne gljivice, pa ovakvim sredstvom uvijek riskiramo dugoročnu ravnotežu na vrtu. Zato se danas više fokusiram na zdrave uvjete rasta koji su mi se pokazali kao najbolja mjera kod bolesti biljaka i ne prskam preventivno rajčice ničime.
– Mlijeko – domaće mlijeko razrijedite 1:10, a obrano čak i do pola/pola s vodom i prskajte biljke. Radi antibiotskih svojstava, ali i činjenice da mlijeko onemogućava rast štetnim gljivicama odnosni potiče rast onih korisnih, pomaže u borbi protiv gljivičnih oboljenja.
– Preslica – ona jača otpornost biljaka radi silicijske kiseline, preporuča se prskati čajem od preslice kao preventiva proti bolesti
– Neem – prah ili ulje – ono djeluje fungicidno – recepte za neem pročitajte OVDJE.
Prskanja s svime spomenutim, osim s preslicom, primjenjuje se tek kad postoji naznaka širenja bolesti – nema smisla prskati mjesecima prije jednako kao što nema smisla uzimati antibiotik mjesec dana prije nego mislite da biste se mogli razboljeti. Jedino preslicu koja jača biljke možete koristiti stalno tijekom sezone.
Prska se u rano jutro ili navečer – nikako ne tokom dana ako je sunčano jer sunce može tako spaliti lišće – kroz kapljice kiše na sunčevoj svjetlosti povećava se efekt. Svim sredstvima prska se samo jednom za suhog vremena, a postupak ponavlja nakon kiše nakon što se posuše biljke.
6. REDOVITO KONTROLIRAJTE RAJČICE I MAKNITE ZARAŽENO LIŠĆE
Listovi rajčica su često mokri nakon jutarnjih rosa ili nakon kiša – uz kiše i to je pogodno za širenje bolesti. Zato se bolesti najčešće pojave na vrhu lista – dio lista koji se najkasnije osuši nakon kiše ili rose. Kako se gljivice šire iz tla, najčešće obolijevaju najdonji listovi, ali nije pravilo – možete zapaziti plamenjaču i na vrhu rajčice, ali ipak rijeđe. Ponekad se plamenjača pojavljuje i na stabljikama, ali i plodovima.
Najbitnije je reagirati na samom početku bolesti i probati očuvati plodove od zaraze. Dakle čim spazite samo par sitnih mrlja na listovima, odmah ih odstranite i maknite s vrta – najbolje ih je spaliti. Ako ćete reagirati na vrijeme, dok je bolest tek na početku, moći ćete spriječiti njeno ubrzano širenje koje može uništiti cijelu biljku i sve plodove. A dok se i pojavi bolest, to je upravo najbitnije – spriječiti širenje plamenjače, pogotovo širenje po plodovima. Ukoliko se naime zaraze plodovi, oni postaju nejestivi.
Fotografija: početna faza plamenjače na listovima – male mrlje i siva trulež na naličju listova
Ukoliko ćete reagirati prekasno, možete na vrtu naići na potpuno „spaljene“ listove i većinu zaraženih plodova – tad je često prekasno. Stoga, kontrolirajte redovito sve rajčice na vrtu, a najviše tokom kolovoza.
U vrijeme kad se kod mene pojavi plamenjača po vrtu često imam mnoštvo nedozreljenih plodova. Tada svakodnevno kontroliram rajčice i uklanjam zaražene listove, kako bih mogla pobrati sve ove plodove. Kod mene naime u pravilu rajčice kasnije dozrijevaju, pa mi je bitno plodove održati zdravima.
7. NEMOJTE ČUPATI RAJČICE S ZARAŽENIM STABLJIKAMA
Mnogi čim zapaze malo pocrnjele stabljike na rajčicama u panici čupaju i bacaju cijele biljke. Ovo ipak nije potrebno raditi. Zaraženi listovi s rajčica se doduše uklanjaju, ali nemojte brzopleto čupati rajčice dok su im stabljike malo zaražene. Rajčica i nakon takve zaraze može dalje normalno rasti, potjerati novo lišće i svi plodovi na njoj mogu dozoriti. Ako će nakon zaraze slijediti jako toplo i suho razdoblje, plamenjača na stabljikama neće biti toliko opasna i usporiti će, a i plodovi mogu bez problema na njoj dozoriti. Stoga je puno pametnije napraviti prozračnost oko zaražene stabljike umjesto čupanja cijele biljke i pokušati dozoriti preostale plodove. Samo ako baš cijela biljka ubrzano propada, uklonite ju s vrta.
Fotografija: potamljeni dijelovi na stabljici rajčice uzrokovala je plamenjača, ali ona ne mora biti pogubna za biljku
8. UKLONITE ZARAŽENE PLODOVE
Ukoliko na zelenim plodovima rajčica primijetite početak truljenja koje počinje smeđim krastama, odmah ih uklonite s biljke. Nažalost tim plodovima nema ozdravljenja, pogotovo ako je prisutno dosta vlage. Ali ipak, ako su plodovi jako blizu zreljenja i tek se je pojavila bolest na njima stavite ih nekamo na unutrašnjost prozorske daske da dozore do kraja. Zaražene dijelove morate kod konzumacije obavezno maknuti jer su nejestivi. Ponekad će se bolest toliko proširiti na plodovima i u zatvorenom da ćete morati baciti plodove, ali ponekad neće, pa vrijedi probati.
Fotografija: mrlje na plodu = plamenjača
S zaraženih plodova nemojte uzimati sjeme, pogotovo ne s plodova zaraženih koncentričnom pjegavosti, Alternatia solani (VIŠE), jer se ta bolest prenosi i putem sjemenja.
9. POBERITE ZELENE PLODOVE I DOZORITE IH U SUHOM I ZATVORENOM PROSTORU
Ako je velika opasnost širenje zaraze na plodovima, dakle puno vlage na vrtu i brzo širenje bolesti, poberite još zelene plodove rajčice s malo peteljki i dozorite ih u zatvorenom i suhom prostoru. Nemojte ih tako pobrane dozrijevati vani na suncu jer je velika mogućnost da će dobiti opekline i početi truliti na tim mjestima.
Ovo možete napraviti i na jesen, dok počnu jesenske kiše i hladnije vrijeme, a ako imate na vrtu puno zelenih rajčica – u zatvorenom na suhom će tako bez problema dozorjeti. Stavite između njih i zrelu jabuku – ona ispušta etilen, a to potiče i ubrzava dozrijevanje plodova.
Više o dozrijevanju rajčica u zatvorenom pročitajte OVDJE.
10. OPREZNO S ZALIJEVANJEM
Previše vlage pogoduje širenju zaraznih bolesti, zato treba biti jako oprezan s zalijevanjem. Nikad ne polijevajte vodom po biljkama – tako ćete zalijati tek površinski i samo ćete napraviti idealne uvjete za širenje gljivičnih bolesti. Zalijevajte (ukoliko je to uopće potrebno jer rajčice dobro podnose vrućine i sušu) samo po tlu kraj biljke. Kod pojave bolesti zalijevati je bolje ujutro nego navečer jer se preko noći duže zadržava vlaga što opet pogoduje bolestima. Pomalčirajte tlo i radi činjenice da takvo tlo duže zadržava vlagu pa je potrebno manje zalijevati.