Ovo je bio komentar jedne gospođe koja se je prijavila za gledanje jednog od mojih online predavanja – a čini se se da je imala veliku potrebu da mene uvjeri i educira u njenu istinu – a to je eto, da je vrt bez motike mit.
DA LI JE TO ISTINA? Njezina da, ta gospođa očigledno ne vjeruje u drugo i za način vrtlarenja na koji ona radi neophodna motika.
NO DA LI JE TO ULTIMATIVNA ISTINA? Naravno da nije, samo eto ima ljudi koji jednostavno ne žele učiti ili nemaju tolerancije razumjeti da postoji više načina vrtlarenja i da zaista ima metoda gdje je motika praktički pa suvišna.
Na svom imanju zadnjih 18 godina isprobavam razne vrtlarske tehnike i tražim svoj put na koji način raditi čim manje, a da priroda napravi čim više posla za vas. Ne želim se boriti s prirodom, želim ju čim više upoznati, razumjeti i temeljem tog znanja surađivati s njom. Imam više vrtova, na svakom isprobavam nešto drugo i bilježim iskustva koje metoda i u kojim uvjetima daju bolje rezultate. Pa tako imam vrt u kojem samo trajno malčiram gredice – gdje sam zadnju put svo tlo obradila pred 18 godina, imam dio vrta koji svakog proljeća pofrezamo – ali opet, bez oranja, ono je zaista nepotrebno (o ovom mitu uskoro). Postoji i tehnika gdje vi možete doći do pripremljene gredice za sadnju bez ijednog alata. Stvar je znanja i razumijevanja prirode.
U svakom mom vrtu ja trebam motku sve manje i manje – a radi jedne druge tehnike – malčiranje, I zaista, ljudi me često vrlo skeptično gledaju kad im velim da mi ova velika motika koju imam u ruci najviše treba za poravnavanje gredica i staza. Glavni alat su mi zapravo ova mala motičica i mala vadilica i s njima odradim glavninu posla na vrtu oko sjetve, sadnje i vađenja nekih korova, a kako dalje sve malčiram – ja zaista vrt ne okopavam. Nema toga, 1500 kvadrata povrtnjaka malčiram i po potrebi opljevim, pa opet malčiram, a motika mi najviše koristi dok kreiram gredice – i kasnije za eventualno “struganje” staza – i to samo ako ih nisam dobro pomalčirala. U vrtu gdje je puno malča – motika zaista pomalo postaje suvišna.
Istovremeno, moja majka dok ja svoj vrt pomlčiram dvaput, ona ga okopa ne znam koliko puta. Već je ovaj tjedan jednom okopala luk. Ja svoj luk samo debelo pomalčiram nakon sadnje i uopće nijednom ne okopavam do berbe.
Koja je metoda bolja? Pa ona koja vama odgovara. Ali da bi znali to, trebate biti otvorenog uma i isprobavati neke nove stvari. Meni nije cilj stalno okopavati vrt kako to radi moja majka, jer znam da time i povećavam potrebu za zalijevanjem i odmažem životu u tlu. A da ne velim koliko se u konačnici dobije više vremena i više radosti kad na ovaj način surađujete s prirodom. I obje imamo plodova – ali je zaista velika razlika na koji način smo došle do njih.
Zato – nikad nije kasno naučiti nove stvari i učiti kako bolje surađivati s prirodom – a da bi u konačnici imali i više vremena, više radosti i bolje rezultate u vrtu. To je meni cilj u mom vrtu, to je ono čemu vas učim u mom mentorskom online programu “Škola vrtlarenja”
Na naslovnoj fotografiji je prizor iz mog webinara o kreiranju vrta (VIŠE) gdje objašnjavam koje alate i kada upotrebljavam, a u Školi vrtlarenja vam poklanjam čak 3 webinara s kojima započinjete svoju avanturu prije samih online lekcija uživo : “Planiranje vrta”, “Sjetva i uzgoj presadnica” te “Kreiranje vrta i prve sjetve na vrtu”.
Pridružite mi se u ovom programu koji će vas naučiti kako uzgajati svoju hranu u skladu s prirodom na: https://www.biovrt.com/otvorene-prijave-za-online-skolu-vrtlarenja-2024-silvije-kolar-fodor/
Ove godine planiramo radosnu, uspješnu i obilnu vrtlarsku sezonu.