0
Kada pomislimo na vrt, većina nas odmah zamišlja motiku, kopanje i beskrajno okopavanje. Doslovno vrtenje u krug tijekom cijele sezone. Toliko smo navikli povezivati vrt s teškim fizičkim radom da mi je nedavno, prilikom snimanja jednog televizijskog priloga, kamerman rekao: „Ajde, uzmite motiku u ruke pa kao da nešto radite na vrtu.“ Prvo sam malo ostala zbunjena, nakon čega sam se nasmijala i odgovorila mu: „Ali u ovom vrtu se motika gotovo uopće ne koristi.“ I gospodin zaista nije mislio ništa loše, jer mnogima je prva asocijacija na vrt – motika.
Mnogi su iznenađeni kada čuju da ja zapravo u velikom povrtnjaku motiku koristim samo za poravnavanje staza i da vrt ne opkopavam. I sama sam odrasla s uvjerenjem da se vrt mora stalno kopati i okopavati. No nakon više od dvadeset godina organskog vrtlarenja mogu reći da to zaista ne mora biti tako. Upravo suprotno – što manje kopamo i što više surađujemo s prirodom, to vrt može postati lakši za održavanje.
Jedna od najvažnijih tehnika koju koristim u Biovrtu umjesto motike je malčiranje – stalno prekrivanje tla organskim materijalom, najčešće sijenom. Gotovo sve moje gredice tijekom cijele godine prekrivene su slojem malča.
Zašto je to toliko važno?
Već sada, početkom ljeta, iza nas je više od tjedan dana vrlo visokih temperatura, s danima kada se živa u termometru penjala i iznad 35 °C. U takvim uvjetima razlika između golog i prekrivenog – pomalčiranog tla postaje ogromna. Na dijelovima vrta koji nisu prekriveni malčem tlo se vrlo brzo isušuje, pregrijava, stvara tvrdu pokoricu i puca. Biljke tada doživljavaju dodatni stres jer im je korijen izložen visokim temperaturama. Kod pomalčiranog tla situacija je potpuno drukčija – tlo ostaje rahlo, vlažno i puno života, a temperatura tla je znatno niža.
To je iznimno važno jer pregrijano tlo doslovno može zaustaviti rast biljaka i smanjiti im imunitet. Biljke tada troše energiju na preživljavanje, a ne na stvaranje plodova. Više ih napadaju i patogeni – bolesti i nametnici, odnosno teže se brane od njih.
Malč pritom donosi još jednu veliku prednost – značajno smanjuje potrebu za zalijevanjem. Ovisno o uvjetima, malčiranjem se potrebe za zalijevanjem mogu smanjiti čak za 50 do 70 posto. U vremenima sve češćih suša i sve skuplje vode to nije mala stvar.
Osim toga, malč drastično smanjuje rast korova. Umjesto da sate provodim s motikom u rukama, dovoljno je povremeno ukloniti pokoji korov koji se ipak probije kroz sloj sijena. Najčešće su to slak i razne vrste osjaka (Cirisum), no i oni se puno lakše čupaju kad je tlo prekriveno i samo ih stavim na vrh malča. Istovremeno gliste i drugi organizmi postupno razgrađuju malč i pretvaraju ga u humus, čime se tlo prirodno obogaćuje.
Naravno, vrt bez motike ne znači vrt bez rada. Posla uvijek ima. I korov će uvijek probijati preko malča – no neće nicati niti približno u tolikom broju kako što to zarastaju gole površine.
Između stalnog okopavanja i malčiranja razlika je velika – umjesto stalne borbe protiv prirode, učimo surađivati s njom. A upravo je u toj suradnji, po mom iskustvu, najveća tajna uspješnog i zdravog vrta.
Više o ovoj temi pogledajte i u mom novom videu OVDJE.
