0
U zadnjih nekoliko dana postao je viralan jedan video o “skrivenim višegodišnjim kulturama” – i već me više ljudi pitalo za mišljenje o tome. Namjerno ne stavljam poveznicu na njega jer ne želim reklamirati takav sadržaj.
𝐙𝐚𝐭𝐨 𝐝𝐚 𝐨𝐝𝐦𝐚𝐡 𝐫𝐚𝐳𝐣𝐚𝐬𝐧𝐢𝐦𝐨: 𝐯𝐢𝐝𝐞𝐨 𝐣𝐞 č𝐢𝐬𝐭𝐢 𝐜𝐥𝐢𝐜𝐤𝐛𝐚𝐢𝐭 𝐢 𝐩𝐫𝐞𝐭𝐣𝐞𝐫𝐢𝐯𝐚𝐧𝐣𝐞.
Razmislite dvaput prije nego krenete dijeliti senzacionalističke clickbait videje i prije nego malo istražite pozadinu tvrdnji.
Video nema stvarne fotografije tih biljaka, ne navodi znanstvene nazive i iznosi potpuno zavaravajuće tvrdnje da je netko “sakrio” višegodišnje kulture kako bismo morali kupovati sjeme jednogodišnjih biljaka. Takve tvrdnje zvuče dramatično – ali nisu točne.
Čim netko iznosi tvrdnje bez znanstvenih naziva biljaka, kao niti stvarne fotografije biljaka – to je crveni alarm da tu nešto ne štima!
Biljke koje se spominju zaista postoje i nikada nisu bile skrivene. Ali su ih upakirali u senzacionalizam.
Višegodišnji kupus – najčešće se misli na oblike lisnatog kelja poput Daubentonovog kelja (Brassica oleracea var. ramosa) ili tzv. “tree collards”. Može biti i tzv. Primorski kelj koji je višegodišnja vrsta (Crambe maritima). To su lisnate kupusnjače koje mogu živjeti više godina i razmnožavaju se reznicama, ali ne daju klasične glavice kupusa niti čudesne prinose bez brige.
Ponekad mi na vrtu prežive i druge palmaste sorte kelja kroz nekoliko godina, kao što su kovrčavi kelj ili Nero di Toscana – ali to ovisi i o jačini zime. Nije isto uzgajate li takvu kupusnjaču u dubrovačkom području ili u Gorskom kotaru – za hladnijih zima naravno da ne prezimi, ali u toplijoj klimi može opstati godinama).
“Drvoliki mangenta špinat” – vrlo vjerojatno Chenopodium giganteum, poznat kao magenta špinat, špinat drvo ili divovska loboda. To je lisnata biljka koja može narasti visoko, ali nije drvenasta niti neka “tajna kultura”. Pripada rodu loboda i koristi se kao lisnato zelenje – praktično kao zamjena za špinat.
U Biovrtu mi se već godinama sama zasijava i vrlo je slična klasičnoj lobodi (Chenopodium album) – samo što ljudi često ne znaju da mogu jesti “korove”.
Više o toj biljci:
https://www.biovrt.com/katalog/povrce/loboda-spinat-drvo/
Zimski (trajni) luk – vrste poput Allium fistulosum ili egipatskog hodajućeg luka (Allium × proliferum) poznate su i uzgajaju se desetljećima. Nisu “sakrivene”, samo nemaju industrijski visoke prinose kao klasični luk, pa nisu dominantne u komercijalnoj proizvodnji.
Egipatski luk:
https://www.biovrt.com/egipatski-hodajuci-luk-allium-x-proliferum-cudesna-visegodisnja-biljka-koja-hoda-po-vrtu/
Proljetni (zimski) luk:
https://www.biovrt.com/proljetni-luk-allium-fistulosum/
NE, NISU NAM SAKRILI NITI “TRAJNU RAJČICU”
Sličan senzacionalizam nedavno se širio i oko tzv. “drva rajčice”. U videu se prikazuju snimke klasičnih rajčica i plasteničke proizvodnje, dok se istovremeno govori o “čudesnoj višegodišnjoj rajčici” koja navodno živi desetljećima i daje obilje plodova, a “sakrivena” je od javnosti.
Radi se biljci tamarillo (Solanum betaceum), poznatoj i kao drvo rajčice. To jest višegodišnja biljka iz porodice pomoćnica, ali nije isto što i klasična rajčica (Solanum lycopersicum). Plodovi su drukčijeg okusa, teksture i primjene – više se koriste kao voće ili za umake specifičnog okusa, i nisu zamjena za rajčicu kakvu koristimo u salatama, kuhanju ili zimnici.
Tamarillo nikada nije bio “sakriven”. Uzgaja se u suptropskim područjima i dostupan je u literaturi i rasadnicima desetljećima. Nije postao mainstream jednostavno zato što ne daje isti okus, kulinarsku primjenu niti agronomsku isplativost kao klasična rajčica.
Opet ista priča – biljka postoji, ali senzacionalistička interpretacija stvara dojam da se radi o nekoj zabranjenoj ili skrivenoj alternativi, što jednostavno nije točno.
Dakle – da, te biljke postoje i uzgajaju se.
Ne, nitko ih nije sakrio.
Razlika je samo u tome što nisu tržišno najisplativije, pa nisu postale mainstream u poljoprivredi. U vrtovima znatiželjnih vrtlara prisutne su već jako dugo.
Zato vas molim – budite oprezni s ovakvim senzacionalističkim sadržajima iza kojih ne stoje stvarni ljudi s vrtovima, stvarnim iskustvom i stvarnim biljkama, nego teorije zavjere i dramatične izjave bez botaničkih naziva i konkretnih dokaza.
Ako primijetite obrazac, uvijek je isti: uzme se stvarna biljka koja postoji u literaturi i vrtovima desetljećima, doda se dramatična priča o “skrivanju”, “zabrani” ili “tajni koju ne žele da znate”, izbace se znanstveni nazivi i stvarne usporedbe – i dobije se viralni sadržaj.
Ali u vrtlarenju nema skrivenih čuda. Postoje različite vrste, različite klimatske prilike, različiti prinosi i različite kulinarske vrijednosti. Neke biljke postanu široko uzgajane jer su ukusne, rodne i praktične. Druge ostanu zanimljivost za kolekcionare i entuzijaste. To nije zavjera – to je agronomija, klima i tržište.
Ako vas nešto zanima, pratite ljude koji zaista uzgajaju te biljke, koji pokazuju svoj vrt kroz sezonu i koji su spremni navesti znanstvene nazive i stvarne rezultate.
Manje senzacionalizma – više stvarnog znanja i stvarnog vrta.
