0
PROIZVODIMO DOVOLJNO HRANE, A MILIJUNI LJUDI GLADUJU
16. listopada obilježavamo Svjetski dan hrane. Ovogodišnja globalna poruka naglašava inovacije i nove tehnologije kao put prema održivoj prehrani u budućnosti. I opet slušamo o biotehnologiji, novim sortama, povećanju prinosa i tehnološkim rješenjima koja bi “trebala” osigurati dovoljno hrane za sve.
Ali ja bih radije otvorila jedno sasvim drugo pitanje:
Je li problem gladi u svijetu zaista nedovoljna proizvodnja hrane? Ili je problem u ekonomskom sustavu u kojem je profit često važniji od ljudi i prirode?
POGLEDAJMO ČINJENICE:
– U svijetu već danas proizvodimo dovoljno hrane da prehranimo cjelokupno stanovništvo planeta!
– Unatoč tome, oko 645 MILIJUNA LJUDI GLADUJE (podatak za 2024., prema https://www.worldometers.info/ danas i više, čak i do 900 milijuna!), a čak 2,69 MILIJARDI LJUDI ne može si priuštiti zdravu prehranu!
– Istovremeno, više od 2,5 MILIJARDI odraslih ljudi ima prekomjernu tjelesnu masu, uključujući oko 900 milijuna koji žive s pretilošću.
– A gotovo TREĆINA proizvedene hrane izgubi se ili završi kao otpad duž prehrambenog lanca!
I mi i dalje razgovaramo o tome kako trebamo proizvoditi još VIŠE hrane???
Nešto je ovdje duboko pogrešno.
MOGU LI NOVE TEHNOLOGIJE RIJEŠITI PROBLEM GLADI?
Unatoč svim tehnološkim dostignućima, desetljećima obećanja i neprestanom povećavanju proizvodnje hrane, danas u svijetu imamo više gladnih nego prije deset godina!
Kako je to moguće u svijetu koji već proizvodi dovoljno hrane za sve?
Zato što glad nije samo poljoprivredni problem ili problem količine hrane. To je prije svega pitanje siromaštva, nejednakosti, ratova, pristupa zemljištu, vodi i hrani, ekonomskih i socijalnih politika te pravedne raspodjele resursa.
Možemo razviti najmodernije tehnologije, povećavati prinose i stvarati nove sorte, ali ako ljudi nemaju novca da kupe hranu, ako zbog ratova ostaju bez domova i zemlje, ako mali poljoprivrednici gube mogućnost samostalne proizvodnje – nismo riješili temeljni problem!
A posebno me zabrinjava što se pod krinkom održivosti sve snažnije promoviraju biotehnološka rješenja, uključujući nove genetske tehnologije, dok se istovremeno šire mogućnosti patentiranja biljnih svojstava i jača koncentracija kontrole nad sjemenjem.
Kome će zapravo služiti takve inovacije? Gladnima ili onima koji na njima mogu dodatno zaraditi?
Ne tvrdim da tehnologija ne može biti korisna. Ali tehnologija sama po sebi ne donosi ni pravednost ni održivost.
Jer ako nam je glavni cilj neprestani gospodarski rast i izvlačenje što većeg profita, a pritom uništavamo tlo, vodu, bioraznolikost, male proizvođače i lokalne zajednice – kakvu to budućnost stvaramo?
Ne trebamo revoluciju u proizvodnji hrane. Trebamo promjenu vrijednosti i prioriteta cijelog društva!
A ŠTO MOŽEMO NAPRAVITI MI?
Postoji jedna stvar koju svih nas više od 8 milijardi ljudi na planetu mora raditi baš svaki dan.
Moramo jesti svaki dan!
I upravo zato hrana nije samo hrana – ona je i naš svakodnevni izbor kakav svijet želimo podržavati.
Svaki put kada biramo što ćemo jesti, odlučujemo i kome dajemo svoj novac, kakvu proizvodnju podržavamo i kakvu budućnost pomažemo stvarati.
Zato ću danas ponovno naglasiti ono za što se zalažem već više od 20 godina:
– Birajmo lokalnu, sezonsku i organski uzgojenu hranu kad god možemo.
– Podržavajmo male proizvođače, lokalne OPG-ove i ljude koji čuvaju tlo, sjeme i bioraznolikost.
– Uzgajajmo barem dio vlastite hrane, ako imamo tu mogućnost.
– Čuvajmo sjeme i znanje o proizvodnji hrane, jer su oni temelj naše prehrambene neovisnosti.
– Smanjimo bacanje hrane i vratimo joj vrijednost koju zaslužuje.
Naravno, nemaju svi jednaku mogućnost izbora. Upravo zato odgovornost ne smijemo prebaciti samo na pojedince. Potrebne su nam i temeljite promjene ekonomskih, socijalnih i poljoprivrednih politika koje će zdravu hranu učiniti dostupnom svima, a ne samo onima koji si je mogu priuštiti. Zato jer je hrana temeljna ljudska potreba i pravo!
I zato povodom Svjetskog dana hrane ne želim slaviti obećanja da će nas neke nove tehnologije jednoga dana spasiti od gladi. Želim govoriti o svijetu u kojem već danas imamo dovoljno hrane, ali je milijuni ljudi još uvijek nemaju.
O svijetu u kojem se hrana baca dok ljudi gladuju.
O svijetu u kojem se priroda uništava radi kratkoročne zarade, a održivost sve češće postaje tek zgodan marketinški slogan.
Budućnost hrane nije samo pitanje što sve možemo proizvesti – nego kakav svijet želimo stvoriti.
I ne zaboravimo: oni od nas koji imaju mogućnost izbora imaju i puno veću moć nego što misle. Svakim obrokom možemo podržati drugačiji sustav proizvodnje hrane.
Prava održivost ne počinje patentom i ulaganjem u nove tehnologije. Počinje odnosom prema zemlji, hrani, ljudima i svim živim bićima s kojima dijelimo ovaj planet.
HRANA JE LJUDSKO PRAVO ZA SVE – POTPIŠITE INICIJATIVU!
Ako želite napraviti još jedan konkretan korak prema pravednijem prehrambenom sustavu, podržite europsku građansku inicijativu „Hrana je ljudsko pravo za sve”, koju u Hrvatskoj promovira udruga ZMAG.
Inicijativa traži da se pravo na hranu ugradi u europske zakone i politike, podrže mali poljoprivrednici i agroekologija, osiguraju poštene cijene i dostupnost zdrave hrane te ograniče tržišni monopoli i špekulacije hranom.
Zahtjev je jasan: hrana mora biti dostupna svima, a prehrambeni sustav mora služiti ljudima i prirodi, a ne samo profitu!
Za potpisivanje vam trebaju manje od minute. Cilj je prikupiti najmanje milijun potpisa građana EU-a kako bi Europska komisija morala službeno razmotriti inicijativu. Inicijativu potpišite OVDJE, a više o inicijativi saznajte OVDJE.
