0
Već godinama u raspravama o budućnosti hrane slušamo istu poruku: “Bez industrijske poljoprivrede ne možemo nahraniti svijet.” i da “…ako se vratimo na metode naših baka veliki dio ljudi će umrijeti od gladi.”
Ali jesu li to zaista jedine opcije?
Jer tko se pobogu želi vratiti na motiku te ručno okopavanje većih površina? Tko uopće veli da danas moderne organske metode izgledaju kao metode naših baka i djedova?
Po meni je upravo to jedna od najvećih zabluda danas kada govorimo o proizvodnji hrane – da imamo samo ove dvije opcije.
Jer između ta dva ekstrema postoji čitav niz modela o kojima se još uvijek vrlo malo govori:
– agroekologija
– regenerativna poljoprivreda
– agrošumarstvo
– mješoviti sustavi proizvodnje
– precizna poljoprivreda koja smanjuje uporabu kemijskih sredstava
– …..
Drugim riječima – nije pitanje trebamo li odbaciti tehnologiju. Pitanje je možemo li tehnologiju i znanje koristiti pametnije.
I iako se često insinuira kod ekološke poljoprivrede kao o nekim nazadnim modelima, nitko ne zagovara povratak u 19. stoljeće. Nitko razuman ne želi odbaciti traktore, strojeve ili znanstvena istraživanja i nova znanja te se vratiti motici.
Baš kao što nitko ne želi prati rublje na potoku umjesto u perilici, tako ni suvremena organska i regenerativna poljoprivreda ne znači odbacivanje tehnologije. Naprotiv. Ona pokušava spojiti moderno znanje s razumijevanjem prirodnih procesa.
Problem je što danas često razmišljamo vrlo crno-bijelo. A upravo danas više nego ikad trebamo postavljati pitanja:
– Koliko ljudi zna da tlo nije samo podloga za biljke nego živi sustav o čijem zdravlju ovisi i zdravlje biljaka?
– Da u jednoj žlici zdravog tla žive milijarde mikroorganizama?
– Da upravo oni pomažu biljkama usvajati hranjive tvari?
– Da zdravlje tla izravno utječe na otpornost biljaka, kvalitetu hrane i dugoročnu produktivnost?
I koliko ljudi zna što je uopće regenerativna poljoprivreda?
Prema istraživanju organizacije Kiss the Ground, tek oko 13 % ljudi danas zaista razumije taj pojam, iako je svijest posljednjih godina znatno porasla zahvaljujući filmovima Kiss the Ground i Common Ground. To znači da velika većina ljudi još uvijek nikada nije ni čula za mnoge metode koje pokušavaju istovremeno povećati prinose i obnavljati tlo.
Često se govori kako jedino industrijska poljoprivreda može proizvesti dovoljno hrane.
Ali istovremeno se rijetko spominje da se oko trećine proizvedene hrane u svijetu baca.
Rijetko se govori da milijarde ljudi danas istovremeno imaju dovoljno kalorija, ali pate od nedostatka važnih vitamina i minerala (tzv. skrivena glad, koja je direktno povezana s ubijanjem tla radi korištenja pesticida i mineralnih gnojiva).
Rijetko kad se govori o tome da danas na svijetu imamo daleko više pretilih ljudi nego gladnih.
I rijetko se govori da glad u svijetu većinom nije radi “premale” proizvodnje. Glad je vrlo često i problem siromaštva, nejednake raspodjele hrane, ratova, politike i pristupa zemlji.
Istovremeno, posljednjih desetljeća provedena su brojna istraživanja koja pokazuju da postoje i drugi putevi.
Na primjer, dugoročni pokusi Rodale Instituta u SAD-u pokazali su da organski sustavi nakon prijelaznog razdoblja mogu ostvarivati usporedive prinose s konvencionalnima, a u sušnim godinama često postižu i bolje rezultate zahvaljujući većoj sposobnosti tla da zadržava vodu. (VIŠE)
Još jedan primjer gdje je francuski nacionalni institut INRAE objavio rezultate desetogodišnjeg pokusa na devet različitih lokacija u Francuskoj. U sustavima bez pesticida, uz primjenu agroekoloških metoda (ali uz dopuštenu uporabu mineralnih gnojiva), u pojedinim su slučajevima ostvareni prinosi jednaki ili čak veći od konvencionalne proizvodnje, bez značajnog povećanja šteta od bolesti i štetnika tijekom deset godina. Istraživanje je pokazalo da takvi sustavi mogu biti i tehnički i ekonomski održivi, iako zahtijevaju više znanja, raznovrsnije plodorede te drukčije upravljanje, osobito kada je riječ o korovima. Autori zaključuju da je za njihovu širu primjenu potrebno razvijati odgovarajuće tržišne modele i javne politike koje će podržati agroekološku tranziciju. (VIŠE)
Naravno, ni to nije čarobno rješenje. Takvi sustavi traže više znanja, bolje razumijevanje prirodnih procesa i drukčije planiranje.
Ali pokazuju da postoji i treći put.
Da, industrijska poljoprivreda povećala je prinose i dostupnost hrane. To treba priznati.
Ali jednako tako treba priznati i njezine posljedice:
– degradaciju tla
– gubitak bioraznolikosti
– onečišćenje voda
– sve veću ovisnost o kemijskim inputima
– sve veći pritisak na zdravlje ljudi i okoliša
– udaljavanje ljudi od prirode i hrane.
Zato možda pravo pitanje nije: “Industrijska ili tradicionalna poljoprivreda?”
NEGO: “Kako proizvesti dovoljno kvalitetne hrane, a pritom dugoročno sačuvati tlo, vodu, bioraznolikost i sposobnost planeta da hrani buduće generacije?”
Jer sada kada vidimo i posljedice, zašto nastavljamo istim putem?
I još par jako bitnih pitanja:
– zašto se veliki novac danas ulaže u promociju industrijskog modela
– zašto se sve politike prilagođavaju industrijskom modelu i nerijetko otežavaju razvoj agroekoloških modela
– zašto ne idemo u smjeru lokalizacije hrane i povećavanja otpornosti – nego nam se guraju veliki međunarodni sporazumi (npr. MERCOSUR) i industrijski modeli
– zašto u EU kao posljedica takvih politika propadaju mali poljoprivrednici i zašto ljudi napuštaju zemlju
– zašto u ovakvim modelima dobivamo sve nekvalitetniju hranu i sve smo ovisniji o tržištu?
– zašto zadnjih nekoliko godina industrija troši sve veće količine novaca za lobiranje u EU i zašto se donose toliko suludi zakoni koji direktno idu direktnu u korist industrije a na štetu potrošača i okoliša? (odobrenje GMO-a, deregulacija pesticida…)
Po meni, upravo je to pitanje na koje bismo svi zajedno trebali tražiti odgovore. Jer budućnost hrane neće se graditi na jednoj dogmi, nego na otvorenosti prema znanju, kritičkom razmišljanju i spremnosti da učimo – i od znanosti, i od prirode.
I upravo zato već gotovo 20 godina u Biovrtu pokušavam pokazati da postoji i treći put. Ne put povratka u prošlost, nego put koji spaja znanje, prirodu i suvremena saznanja. Put u kojem ne radimo protiv prirode, nego zajedno s njom. Put na kojem gradimo zdravo tlo, povećavamo bioraznolikost, smanjujemo ovisnost o kemiji i stvaramo obilje hrane za budućnost.
Zato vas pozivam da dođete na jedan od mojih edukativnih obilazaka Biovrta. Da uživo vidite kako jedan ovakav sustav izgleda nakon 20 godina stvaranja i kako na 6 hektara iz godine u godinu radim manje bez pesticida i mineralnih gnojiva.
Da postavite pitanja, kritički razmišljate i sami procijenite može li upravo ovakav način biti dio rješenja za vas i vaše imanje. Da sami stvorite svoj mali raj na kojem možete uzgajati dio vlastite hrane i biti otporniji u ovom sustavu koji ide u sasvim drugom smjeru.
Više o obilascima imanja pogledajte OVDJE.
