0
Iako su već jedno vrijeme visoke temperature i traje suša, iako i dalje sunce prži, i dalje čujem kosilice svaki dan oko sebe. Vidim okućnice i javne površine gdje je trava tek par cm narasla i tek nešto cvjetnica je procvalo – sve se to odmah krati iako su temperature danima iznad 30 stupnja.
Ne mogu stvarno razumjeti zašto to neki forsiraju. Je li tek malo porasla trava „neuredna“ te je bitnije „što će susjedi reći“ ako je trava narasla do gležnja? Sada trava ionako jedva da raste, ali čim je preko 10 cm – kreće se u redovno struganje okućnica i javnih površina.
Moja pokojna baka često je znala komentirati tu stalnu košnju u okućnicama da „su ljudi poludjeli“. Za razliku od mudrosti starijih generacija, zar ljudi više zaista ne vide širu sliku od „urednosti“? Meni se zaista to „ludilo“ ogleda u potpunom otuđenju od prirode i nemogućnosti sagledavanja malo šire slike osim „urednosti“ – one fine nijanse u jasnoći povezivanja uzroka i posljedica te povezanosti sa prirodom oko nas.
ŠTO SE DOGAĐA KADA PREČESTO KOSIMO ZA VRIJEME VRUĆINA
Čim se trava nisko pokosi – to prije u ovakvim uvjetima prije izgori, i to više nije zelena površina koja zadržava vlagu, nego postaje površina slična betonu i asfaltu te se ponaša kao toplinski otok.
Kada je malo duže suha, nerijetko je spržen i korijen trave te ona odumre. A onda ne raste natrag trava, nego niču pionirski korovi kojima je svrha čim prije zarasti zemljište (poput koštana, ambrozije, lobode, konice…). Dakle onda slijedi borba s korovima i ponovno sijanje trave.
Za neke je onda tu rješenje navodnjavanje – ali to nije jeftin “sport”. U vrijeme kada govorimo o vodi kao bitnom resursu, pomalo je ludo stvarati si uvjete u kojima trebamo trošiti više vode. I oprema za navodnjavanje košta, i treba odvojiti i vrijeme za sve to.
Trava je zapravo i kultura koja se najviše navodnjava u SAD. Nije li to pomalo ludo?
ŠTO JE S KUKCIMA, OPRAŠIVAČIMA I STANIŠTIMA?
Ovo su mrtve pregrijane zone i za njih. Zašto ljudi nemaju više odgovornosti za ovo, nego samo misle o „urednosti“? Zbroj naših okućnica veći je od površine nacionalnih parkova i ima velikog utjecaja ono što svatko od nas radi na njima.
Gdje je tu sad odgovornost za opstanak drugih vrsta u vrijeme ovih vrućina? Ovo više nisu zelene površine, nego spržene površine koje zapravo više ne apsorbiraju vrućine – nego se ponašaju jednako kao i betonske i asfaltirane površine i doprinose zagrijavanju u već paklenim uvjetima. “Divno”, zar ne?
Ništa se neće dogoditi ako se sada odgodi košnja. A može toliko pomoći i zadržavanju vlage, trava duže ostaje zelena i tu se onda mogu nahraniti i skloniti brojni kukci.
I da bude jasno: Nigdje nisam napisala da se ne treba kositi. Naprotiv, živim na imanju od 6 hektara i vrlo dobro znam što znači održavati velike površine. Pišem isključivo o tome da košnju treba prilagoditi vremenskim uvjetima i da nije isto pokositi travu usred toplinskog vala ili u povoljnijem razdoblju. Trava za ovakvih vrućina ionako jako sporo raste, pa nema straha da će zarasti na pola metra i ugušiti površine.
A upravo su urbane sredine i naše okućnice izuzetno važne i čine razliku. U mnogim europskim gradovima posljednjih godina mijenja se način održavanja zelenih površina – kosi se rjeđe, ostavljaju se cvjetne livade i prilagođava se košnja klimatskim uvjetima upravo zato što se pokazalo da to pomaže bioraznolikosti, zadržavanju vlage i smanjenju zagrijavanja gradova. Dakle, nije riječ o tome da se “ne kosi”, nego da se kosi pametnije.
Jedan dobar komentar na moju FB objavu bio je:
„Dok neki narodi iz pustinje naprave oazu, naš narod napravi iz oaze pustinju!“
Možemo li bolje?
Okućnica nije kupaonica, razmislimo malo o tome kako odgodom košnje pomažemo i prirodi – ali dugoročno i sebi jer štedimo i novac i vrijeme. Neće sad trava sigurno narasti na pola metra, stoga se opustite i uživajte u ljetu.
Budimo dio rješenja, a ne problema.
