Zašto domaće voće miriše, a ono iz trgovine često nema ni mirisa ni okusa - Biovrt - u skladu s prirodom

Zašto domaće voće miriše, a ono iz trgovine često nema ni mirisa ni okusa

“Joj, kako ove jabuke mirišu! One iz dućana uopće nemaju miris.”

To su mi prošli tjedan rekle cure na treningu kada sam donijela košaru svojih jabuka. Čim sam ušla u dvoranu, prostor se ispunio njihovim mirisom. Tek tada sam shvatila koliko sam se na to navikla. Za mene je sasvim normalno da jabuka miriše čim je uzmem u ruku. Da breskva zamiriše čim je prerežem. Da marelica ispuni cijelu kuhinju svojim mirisom.

No mnogima danas to više nije normalno. Jesmo li zaboravili kako pravo voće zapravo miriše?

Često govorim da ljudi koji jedu isključivo voće i povrće iz trgovina često ni ne znaju kakav je njihov pravi okus. Ali okus nije jedino što smo izgubili. Izgubili smo i miris.

Koliko ste puta u trgovini vidjeli ljude kako pomirišu breskvu, rajčicu ili dinju prije nego što je kupe? To nije slučajno. Naš nos traži ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno – prirodnu aromu zrelog ploda.

Zašto domaće voće ima intenzivniji miris?
Miris nije nastao slučajno. Biljka tijekom dozrijevanja stvara brojne prirodne aromatske i zaštitne spojeve. Što plod dulje prirodno dozrijeva na stablu ili biljci, što ima više sunca i što raste u zdravom, živom tlu, razvija bogatiji miris i okus.
Upravo zato voće koje dozrije na stablu ili u vrtu često ne samo da je ukusnije, nego je i nutritivno bogatije od plodova ubranih prerano radi dugog transporta i skladištenja.

Zašto voće iz trgovine često nema ni mirisa ni okusa?
Velik dio voća koje danas kupujemo bere se prije pune zrelosti. Razlog je jednostavan – mora izdržati dug transport i često višemjesečno skladištenje. Uz to se desetljećima biraju sorte koje su otpornije na transport, čvršće, ujednačenog izgleda te  dugo ostaju lijepe na policama. Nažalost, miris i okus često nisu bili među glavnim kriterijima. Kada takvo voće još dugo stoji u hladnjačama, ono postupno gubi dio svojih aroma, ali i dio vrijednih hranjivih tvari. Tada ne samo da nema niti miris, i okus je jako razočaravajući i potpuno neusporediv s onime što imate kada sve ovo berete direktno sa stabala kao ja.

Voće i povrće počinje gubiti kvalitetu čim se ubere
Mnogi misle da je dovoljno da voće izgleda lijepo. No kvaliteta hrane nije samo izgled. Možda smo se toliko navikli na hranu bez mirisa da smo zaboravili kako voće zapravo treba mirisati. Toliko smo se udaljili od okusa koje smo nekad smatrali normalnima.

Puno je toga izgubljeno u današnjem sustavu prehrane. Čim se nešto ubere, krene gubiti vitamine i ostale korisne spojeve. Što duže stoji i prevozi se – to je na kraju lošije za nas, nema niti približno takav sastav vitamina i minerala kao ono što beremo i konzumiramo odmah.
S druge strane, što je put od stabla do tanjura kraći, to je hrana svježija i nutritivno vrjednija. Zato je voće ubrano neposredno prije konzumacije nešto što industrijska proizvodnja jednostavno ne može u potpunosti nadoknaditi.

Zašto sam prije 20 godina kreirala vrt i posadila svoj voćnjak
Kad ovih dana prođem kroz voćnjak, uberem jabuku ili breskvu i zagrizem prvi zalogaj, svaki put se sjetim zašto sam prije više od 20 godina krenula stvarati Biovrt. Ne zato što je sve savršeno. Nego zato što svakoga dana mogu ubrati hranu koja miriše, ima okus i podsjeća me kako bi prava hrana zapravo trebala izgledati.

Moja je obitelj danas postala pomalo “razmažena”. Većinu voća jedemo odmah ispod stabala. Često se ulovim kako stojim kraj jabuke, zagrizem plod i samo kažem: “Mmmm… kako je ovo fino.” I svaki put osjetim zahvalnost što sam odabrala ovakav način života.
Jer da, ovi plodovi ne samo da opojno mirišu, nego su toliko sočni da sok doslovno prska pri svakom zalogaju. A okus… teško ga je opisati nekome tko godinama jede voće ubrano prerano i skladišteno mjesecima.

Možete to doživjeti i sami. 
Ako želite ponovno osjetiti kako miriše i ima okus voće ubrano ravno sa stabla, pozivam vas na edukativni obilazak Biovrta.
Tijekom trosatnog obilaska zajedno prolazimo kroz vrtove i voćnjake, razgovaramo o organskom uzgoju, bioraznolikosti i suradnji s prirodom, a usput degustiramo ono što upravo dozrijeva.
Možda ćete upravo tada ponovno otkriti kakva je prava hrana – ona koja ne samo da izgleda lijepo, nego i miriše, ima okus i hrani nas onako kako bi hrana trebala.

Sve o obilascima imanja u 2026 pročitajte OVDJE.

O autorici