0
S ciljem boljeg razumijevanja učinaka Zakona o sjemenu o kojem sam nedavno pisala, donosim vam seriju objava u kojima vas upoznajem s osnovama – od nastanka sjemena i sorti do današnjih promjena.
KAKO SU NASTALE DOMAĆE (TRADICIJSKE) SORTE
Domaće sorte koje danas uzgajamo nisu nastale u laboratoriju. Nastale su u vrtovima naših predaka. Generacijama su ljudi birali sjeme najboljih biljaka, onih koje su npr. bolje podnosile sušu, davale bolji urod, imale bolji okus, preživjele lokalne uvjete i ekstreme….
I to isto sjeme su ponovno sijali. Iz godine u godinu.
PRIRODNA PRILAGODBA U TIJEKU
Većina tih biljaka oprašuje se slobodno – vjetrom, kukcima, prirodom. To znači da svaka nova generacija nosi malu promjenu. Biljke se stalno prilagođavaju, razvijaju otpornost kada ih napadaju bolesti i nametnici, ili su izložene stresu, postaju “domaće” – prilagođene uvjetima gdje rastu.
Zato ista sorta može izgledati drugačije u različitim krajevima. I to je njena snaga. Boreći se za opstanak, ona evoluira.
ZAŠTO SU TAKVE SORTE NEPROCJENJIVE?
One su prilagođene lokalnoj klimi i tlu, otpornije na promjene, raznolike (nisu sve identične) i što je najvažnije – njihovo sjeme se može čuvati i ponovno sijati, jer zadržavaju većinu karakteristika prijašnje generacije.
To znači slobodu i neovisnost.
ŠTO DANAS ČESTO ZABORAVLJAMO?
Danas smo navikli na ujednačene, iste proizvode.
Ali u prirodi raznolikost znači veću otpornost. Bez nje, sustavi postaju krhki. I jako osjetljivi na vanjske izazove.
Sjećate se samo priče o mrkvi „pogrešne boje“ iz jednog međimurskog OPG-a, koji nisu htjeli otkupiti trgovački lanci jer je bila pogrešne nijanse, pa su ju dijelili besplatno?
Vidite li razinu apsurda koje nameće tržište?
ZAŠTO JE OVO VAŽNO DANAS?
Kada čuvamo i sijemo domaće sorte, mi čuvamo znanje generacija, čuvamo prilagodbu prirodi i čuvamo mogućnost da sami uzgajamo hranu. S druge strane, u masovnoj proizvodnji koriste se hibridi – a sve se više govori i o novim genetskim tehnikama, o čemu ću pisati uskoro.
DOMAĆE SORTE I HIBRIDI – U ČEMU JE RAZLIKA?
Često se u raspravama o sjemenu sve stavlja u isti koš. Hibridi se poistovjećuju s GM biljkama, što je netočno. Isto tako, postoji velika razlika između domaćih (tradicijskih) sorti i hibrida.
DOMAĆE (TRADICIJSKE) SORTE
Nastajale su generacijama u vrtovima. Ljudi su birali sjeme najboljih biljaka i ponovno ga sijali – iz godine u godinu – sve ono što sam navela u početku teksta.
NAJBITNIJE ZA SHVAĆANJE RAZLIKE: njihovo sjeme možete sačuvati i ponovno posijati.
HIBRIDI (F1)
Nastaju kontroliranim križanjem dviju odabranih roditeljskih linija.
Cilj je dobiti ujednačen rast, veći prinos, iste plodove, bolju otpornost – sve to je jako pogodno za masovnu proizvodnju i smanjenje troškova pri proizvodnji.
ALI: sjeme iz takvih biljaka nije stabilno za daljnju sjetvu
Ako ga posijete iduće godine, biljke više neće biti iste, rezultat je nepredvidiv, ne zna se koje će osobine ostati izražene, a koje više ne.
Zato se hibridno sjeme ne preporuča iznova sijati, nego se kupuje svake godine
KAKO SU NASTALI HIBRIDI
Početci modernih hibrida vezani su uz razvoj genetike početkom 20. stoljeća, nakon otkrića zakonitosti nasljeđivanja koje je opisao Gregor Mendel. Znanstvenici su otkrili da križanjem dviju stabilnih linija mogu dobiti biljke koje imaju jači rast, veći prinos, ujednačene osobine…, a taj efekt zove se heterozis (hibridna snaga) – genetička pojava u kojoj hibridi prve generacije (F1) pokazuju superiorna svojstva u odnosu na svoje roditelje.
Prvi komercijalni uspjesi bili su kod kukuruza (SAD, 1920–30-Te), a kasnije se širi i na povrće u Europi (Belgija, Nizozemska, Francuska…).
ZAŠTO SU HIBRIDI UVEDENI?
Primarni razlozi bili su povećanje prinosa, ujednačenost (važna za tržište i mehanizaciju), predvidljivost proizvodnje… sve to je bilo posebno važno s razvojem industrijske poljoprivrede.
No pokazalo se da hibridi imaju jednu važnu karakteristiku: njihovo sjeme ne daje iste biljke u sljedećoj generaciji. Zbog toga poljoprivrednici ne mogu stabilno čuvati vlastito sjeme, nego ga moraju ponovno kupovati. I tu dolazimo do vrlo važne promjene u sustavu.
VAŽNO JE RAZUMJETI
Hibridi nisu “loši”, nisu GM, nisu štetni za okoliš niti za nas.
Ali nisu isto što i domaće sorte.
– hibridi daje ujednačenost, lakšu masovnu proizvodnju i korištenje mehanizacije, često sigurnije i veće prinose. Ali stvaraju ovisnost poljoprivrednika o proizvođačima sjemenja i ostalim sredstvima.
– tradicijske sorte daju raznolikost i prilagodbu, veću otpornost na ekstreme i izazove, nerijetko bolji sastav vitamina i minerala, onaj pravi „stari okus“… Ali nisu uvijek ujednačene, prinos može varirati i manje su prilagođene industrijskoj proizvodnji i standardiziranom tržištu.
Ono što je prednost u prirodi – raznolikost – u industrijskom sustavu često postaje ‘nedostatak’.
ZATO JE VAŽNO POSTAVITI PITANJE:
Želimo li sustav koji počiva isključivo na ujednačenosti i kontroli ili sustav koji ostavlja prostor raznolikosti, prilagodbi i većoj neovisnosti u proizvodnji hrane?
ZAŠTO JE TO DANAS VAŽNO?
U vremenu klimatskih promjena i nestabilnih uvjeta, raznolikost postaje ključ otpornosti. A to dolazi upravo iz domaćih, prilagođenih sorti. Jer kada nestaju domaće sorte, ne nestaju samo biljke. Nestaje znanje, prilagodba i mogućnost da sami uzgajamo hranu.
Zato zakoni koji pogoduju isključivo industrijskom sjemenu, a istovremeno otežavaju rad malim proizvođačima i čuvarima sjemena, ne utječu samo na tržište – nego i na to hoće li ta raznolikost uopće opstati.
Jer kada jednom prestanemo uzgajati određenu sortu – često je zauvijek gubimo.
Uzgoj vlastite hrane i čuvanje sjemenja u svom vrtu najviše je što možemo napraviti i za svoje zdravlje, i za lokalnu zajednicu i za buduće generacije oko nas. To je ono što ja radim zadnjih 20 godina u svom vrtu, to je ono što učim i vas kroz razne programe, edukacije i predavanja.
