0
U siječnju i veljači 2015. bila sam na pauzi od posla na vrtu, jer vremenske prilike nisu dozvoljavale nikakve ozbiljnije poslove. Doduše, nije da sam baš bila na pauzi od svih poslova…
SIJEČANJ
Ptičice su bile jako vesele radi hrane koju sam ostavila po drveću oko kuće, 2 boce suncokreta su bile pojedene jako brzo, a i stalno su se častile lojnatim kuglicama sa sjemenkama koje sam izrađivala i postavljala u više navrata tijekom siječnja i veljače tako dugo dok su vremenske prilike bila jako nepovoljne za ptice. Dok zapadne snijeg i velike su hladnoće ptice ne mogu same do hrane pa im treba pomoći u preživljavanju (VIŠE).
Početkom siječnja sam u zatvorenom sadila reznice anđeoske trublje. Naime, jako zanimljivo, već druge godine za redom mi propadaju u staklenkama s vodom reznice žute trublje. Pospremila sam na jesen 3 staklenke: bijele, roza i žute, s malo drvenog ugljena protiv truljenja, sve 3 na isti način. I eto, kao i prošle, i ove godine se je žutima zamutila voda i reznice su počele gnjiliti. Bijele i roza su bile sasvim ok, bistra voda, pustile su korijenje. Sve sam reznice žutih trublji isprala pod mlazom vode, nije ih bilo puno, obrezala trule dijelove i posadila u teglu – od četiri reznice dvije su se primile, barem nešto.
U sobi s balkonskim cvijećem sam ganjala i puževe. Fascinantno, ne znam kako su mi već druge godine promakli puževi na reznicama anđeoskih trublji – spazila sam ih naknadno, kako se drže iznutra na stjenki staklenke i proždiru preostalo lišće na rezicama. Tim me više to čudi jer sam kod spremanja reznica uklonila skoro svo lišće s reznica. I u tegli s Alstromerijama sam ih našla nekoliko, kako na veliko izjedaju vrhove i mlado lišće. Lovila sam ih navečer, jer izlaze tek dok padne mrak – tada ih je vrlo lako skupiti po napadnutim biljkama..
Nakon hladnog perioda sa snijegom, kad su se temperatura spustile i ispod -15, oko 10.01. je zatoplilo. Zapuhala je južina i istopila sav snijeg. Opet je bilo pretoplo i nisam baš bila sretna s takvim vremenom. Na vrtu su kupusnjače i dio radiča preživjeli hladnoće. Ali i puževi su preživjeli ispod snijega. Kelj i radič su mi okupirali su ih mladi španjolski puževi...Naime, minusi su bili za vrijeme snijega, a on djeluje kao izolator – pa je tako prezimilo i osjetljivije bilje poput nevena i kalifornijskog maka, ali i puževi. Da bi oni dobro promrzli, trebalo bi nam dobro smrzavanje bez snijega… i koliko sam god to priželjkivala, to se nije dogodilo tijekom siječnja i veljače.
I voluharice su operirale po vrtu. Zimi jako vole radič, pa su ponekim biljkama pojele korijenje, ponekima su izvana grickale listove.
20.01. smo srušili veliki bor ispred kuće. Točnije, Elektra ga je srušila, ja sam ih zvala nakon dugog pritiska mojih roditelja i mog muža. Naime, izrastao je ogroman, 1/3 je bio iznad ceste i autobusi i kamioni nisu mogli normalno proći, 1/3 je bila iznad susjedinog grunta, pa joj je mogao polomiti nadstrešnicu, susjedi preko su se bojali da ako bude neko nevrijeme pa im padne na kuću…susjeda dalje mi je najesen dok su pale iglice pomela ispred njene kuće i nasipala to nama pred ulaz u dvor… ah, ma ona me tu najmanje muči s ovakvim ponašanjem, samo spominjem…ali tako, sve je više rasao, a samo 1/3 nad našim gruntom – ovako nema šanse da bi ga dala, dugo sam se za njega borila… Ali nije sve izgubljeno – imam jedan mladi bor, potomak ovog mojeg, koji mi je niknuo u teglama s cvijećem, on ide iza u šumski vrt gdje neće nikome smetati. A usput, naradila sam se jako s roditeljima koji su mi pomogli, svo to granje je trebalo odvući iza kuće…
Bila sam jako tužna, danima zbog toga. Svaki put kad bih izašla, uvijek sam prvo taj bor spazila, sad ga nije bilo, kao da sam ostala bez bliskog prijatelja… Stoga pamtite – nikad nemojte saditi veliko drveće ispred ili iza kuće, jer ono prije ili kasnije jednostavno naraste preveliko i onda nažalost ne može tamo dalje rasti. Taj bor su posadile moje tete pred nekih 40-tak godina, i dugo on nije bio veliki i nije predstavljao smetnju, ali kad je jednom jako narastao, a posađeni samo 1,5 metara od ceste, postao je problem.
24.01. je opet počela prava zima, zapuhao je sjever, padala je kiša sa snijegom. Dobro vele kod nas – nema prave zime dok ne zapuše sjever. Stoga je to opet bilo vrijeme za novo hranjenje ptičica lojnatim kuglicama po drveću. Krajem siječnja dani su postali zamjetno drukčiji – već skoro do 17:30, i to me je jako razveselilo, jer to znači i da je proljeće blizu i da uskoro možemo početi sa sjetvom u zatvoreno.
Vani s obzirom na nedavni snijeg, blato i bljuzgu nije bilo ništa moguće raditi. Jedino sam krajem siječnja posadila još jednu jabuku u teglu – nagnula se je na vrtu, odmah sam znala da su voluharice načele korijenje – na proljeće ću misliti kako da ih posadim, a da ih pritom zaštitim od njih.
VELJAČA
Početkom veljače nas je pošteno zameo snijeg. Zapravo, nije da je baš tako puno snijega napadalo koliko je vjetar radio zapuhe – jednog sam dana minimalno 10 put čistila nadstrešnicu kod ulaza, koliko je vjetar stalno donosio novi snijeg.
Naravno, jedino od radova je još uvijek hranjenje ptičica, napravila sam im novu dozu kuglica s masti, suncokretom, palentom, prosom, lanom… i dolaze opet na klopanje:) Dobro da i na vrtu imam puno biljaka koje mogu poslužiti kao hrana pticama zimi, što je i bilo vidljivo po njihovim tragovima na vrtu
Moja mama i baka već su počele sa sjetvom paprike, pa su dio za mene posijale, a ja nisam žurila sa sjetvom….nekako mi je osjećaj govorio da još nije vrijeme.
Sredinom veljače je malo zatoplilo i opet je bilo nekoliko stvarno prekrasnih sunčanih dana u kojima sam stvarno uživala. Ali već 23.02. opet je zahladilo. A taman sam namjeravala na vrtu posijati bob, ali me je kiša pretekla, pa nisam mogla.
24.02. je baš gadno i puno napadala kiša, a kako naravno sve one kanale za oborinske vode još nisu popravili, opet nam je lagano dotekla voda u šumski vrt – sezona kupanja je bila otvorena 😀 Dobro da se je već dan poslije voda ipak počela povlačiti, počeo je i puhati izuzetno jaki vjetar, pa je tome pomogao.
Tako je sve do kraja veljače trajao traje prisilni odmor od vrta… jedino malo šetnje i dok se stigne nešto malo gricnuti na njemu 😀
Lisnati kelj Nero di toscana i Rukola pod snijegom: kelj nažalost nije u glavnini preživio veće minuse, ali Rukola bez problema jeste
Starinske ljetne vrste salate koje su preživjele zimu
Ukrasni kelj i matovilec
U zatvorenom su procvali neki Amarilisi
A proljeće je polako ali sigurno dolazilo – procvale su prve visibabe, pojavili su se i prvi pupoljci narcisa, provirili su zumbuli…
Vrt je izgledao isto od jeseni, ali uskoro će se ovo bitno promijeniti.
Više odabranih fotografija iz mjeseca siječnja 2015 pogledajte na sljedećem linku:
i iz mjeseca veljače 2015 na sljedećem linku:
