0
Brugmansia suaveolens ili anđeoska trublja je najčešća vrsta brugmansije koja se uzgaja kod nas. To je trajnica porijeklom je iz kišnih šuma Brazila gdje endemski raste na rubovima kišnih šuma i uz obale rijeka, u vlažnim i toplim uvjetima. Može narasti u visinu do 5 metara u toplim krajevima. Brugmansije ne mogu prezimiti u našim krajevima, stoga ih preko zime unosimo unutra, bilo u podrume ili u negrijane prostore.
Uzgajala sam ih i kao lončanice i posađene na otvoreno tokom ljeta, ovisno kako sam koje godine predvidjela mjesto za njih. I u teglama i na otvorenom nikad mi nisu narasle više od 2 metra. Kod nas se svake jeseni obrezuje radi zimovanja, pa je i to jedan od razloga zašto kod nas nikad ne narastu jako velike.
Biljka ima velike ovalne tamnozelene listove dužine oko 25 cm, koji narastu i veći u polusjeni, dok su na suncu nešto manji. Cvjetovi su velike trublje okrenute prema dolje. Uobičajeno cvatu u bijeloj boji, a može biti i u žutoj i pink boji. Danas postoje tisuće kultivara brugmansije i većini porijeklo vuče od Brugmansie suaveolens. Tako postoje izuzetno lijepe vrste s duplim, dvostrukim i čak i trostrukim cvjetovima.
Mirišu opojno, ali miris se osjeća tek predvečer. Cvjetovi su tokom dana polu-otvoreni, a predvečer se potpuno otvaraju. Miris im je izuzetno ugodan i opojan i osjeća se na veće udaljenosti – tako privlače noćne leptire (moljce) koji ih oprašuju. Ja ih ove godine uzgajam na terasi iza kuće, a miris im se osjeća sve oko kuće dok navečer zamirišu.
Brugmansija ima 2 faze rasta, bilo da se radi o rastu iz obrezane biljke ili od reznice. Prvo naraste u visinu između 80-150 cm i tek tada počne formirati pupoljke na vrhovima novih grana koje narastu iznad tog inicijalnog rasta. Ovo nije pravilo ako su uzgojene iz reznice uzete s vrhova grana koje su cvjetale (na jesen) – jedino tada će procvasti i prije nego narastu toliko u visinu. Navodno se može vidjeti i po listu kada će procvasti: dok god je list simetričan ne treba se nadati cvijetu, nego tek dok počnu rasti asimetrični listovi na biljci.
Kako autohtono rastu u vlažnim uvjetima, ima velike potrebe za vlagom. Za sunčanih i toplih dana potrebno ju je zalijevati svakodnevno i to obilno. Često ćete sami primjetiti tokom takvih dana dok joj ponestane vode – cijela biljka povehne, ali nakon obilnog zalijevanja brzo se oporavi. Ne voli jake vrućine i za izuzetno vrućih razdoblja često neće cvjetati. Pupoljci se pojavljuju tek dok se temperature malo spuste. Može se uzgajati i na suncu i u polusjeni, a najbolje joj odgovara pozicija gdje je dio dana malo na suncu, a ostalak u polusjeni – tako je kod mene na terasi – ujutro i navečer malo sunca, ostatak dana u polusjeni. Podnevno sunce im nikako ne odgovara radi brzog isušivanja zemlje, pa se preporučuje da su u vrijeme najjačeg sunca u polusjeni.
Razmnožavaju se pomoću sjemenja i reznice, s time da je razmnožavanje reznicama jako jednostavan način. Tokom ljeta možete jednostavno otkinuti vrh grane i posaditi u teglicu, ostaviti samo najviše 2-3 vršnih listova te održavati supstrat mokrim – brzo će pustiti korijenje. Na jesen se orezuje cijela biljka i ostavlja se do 30 cm nadzemnog dijela kako bi čim bolje podnjela period zimovanja. Jedino manje biljke ne treba obrezivati. Sve reznice možete jednostavno do proljeća sačuvati u staklenki ili vazi s vodom. Staklenku držite na svjetlom i slabo grijanom mjestu. Bitno je da stavite u vodu komadić ugljena koji je dezicifijens i sprečava pojavu truleži. Bez ugljena ponekad može sve propasti u vodi. Ako je sve u redu, morate samo dodavati vodu za kojom i reznice imaju velike potrebe i ubrzo će one pustiti mnoštvo korijenčića. Na proljeće se takve reznice posade u tegle i one brzo dalje rastu. Ako se radi o vršnim reznicama odrasle biljke, vrlo brzo će cvasti.
Svi dijelovi brugmansije su otrovni, a naročito lišće i sjeme. Koristila se je u raznim šamanskim ritualima, ali i kao analgetik jer smanjuje ili čak i otupljuje bol. Može izazvati i smrt ako se kozumiraju dijelovi biljke. Stoga morate biti jako oprezni s ovom biljkom ako imate malu djecu. Također i sok potrganih stabljika može smetati ljudima s određenim alergijama u dodiru s kožom, ali to je rijetki slučaj. Unatoč otrovnosti, puževi ju vole, pogotovo španjolski puževi – za jako kišnih dana dolazili su mi na terasu i hranili se listovima brugmansije.
Jako su osjetljive na mraz i na proljeće se isto tako iznose na otvoreno tek dok prestane opasnost od mrazeva. Najesen ih morate na vrijeme skloniti u zaštićeni prostor, iako često u to doba godine još cvatu. To je razlog zašto ih ja više ne uzgajam na otvorenom nego radije kao lončanice cijele sezone. Često se dogodi da na jesen samo dan dva budu jako hladni i onda još jedno vrijeme toplije, pa mi ih je tada lako skloniti i natrag vratiti van. Ako su na otvorenom i ako ih na vrijeme ne presadite u tegle i ne sklonite, hladnoće će uništiti sve listove i cvjetove. Malo veća hladnoća uništava lišće, sve grane i može uništiti i cijelu biljku.
Anđeoskim trubljama nazivamo 2 vrste biljaka koje imaju jako slične mirisne cvjetove – to su brugmansije i dature. Oboje spadaju u obitelj pomoćnica (Solanaceae) i bliske su srodnice, te su obje izuzetno otrovne Osnovna je razlika u tome što su brugmansije polu-drvenasto grmlje ili čak i manje drveće, cvjetovi im vise prema dolje i sjemene čahure nemaju trnje. Dature su zeljaste trajnice, narastu do 1,5 metara u visinu, sjemene čahure im imaju bodlje izvana i cvjetovi stoje prema gore. Dature se uz naziv anđeoske trublje često nazivaju i vražjom travom i vražjom trubljom. Trajnice su, ali ne podnose sve vrste jednako hladnoće kod nas – neke svake godine iznova potjeraju iz zemlje nakon što im zima uništi nadzemni dio, neke potpuno propadaju. Razmnožavaju se sjemenjem. Uz dosadni i omraženi korov – Datura inoxia – kužnjak, postoje i prekrasni ukrasni kultivari Dature metel.
