0
Kalifornijski mak, ešolcija je trajnica koja se kod nas uzgaja kao jednogodišnja cvjetnica iz obitelji makova, Papaveraceae, prvi iz roda Eschscholzia. Porijeklom je iz Sjeverne Amerike. U američkoj državi Kaliforniji proglašen je cvijetom te države, a dan kalifornijskog maka je 06.travnja.
Kalifornijski mak voli sunčanu gredicu i dobro podnosi sušu. Grmolikog je oblika i može narasti u visinu i preko 60 cm. Cvate u raznim nijansama, od potpuno bijele do crvene, ipak je najčešći u žutoj i narančastoj boji.
Kalifornijski mak se jako uspješno sam zasijava, te ako je samozasijani, jako rano niče na proljeće. Isprva se pojavljuju 2 listića što liče na travu, no uskoro dobiva karakterističan izgled lista po kojem ćete ga lako prepoznati. Korijen mu je žućkasti, a glavni korijen mu je dugi i rano se razvija, stoga previše ne voli presađivanje jer se dugo muči nakon toga, te ga je najbolje sijati direktno na željeno mjesto.
U našim krajevima počinje cvasti već krajem travnja/početkom svibnja. Pupoljci su duguljasti i zeleni, a u početnoj fazi rasta, vrhovi listova su crvenkasti. Kad počinje cvasti, ovojnica koja štiti pupoljak se skida prema gore – što izgleda vrlo neobično. Ima 4 latice.
Jednom kad počne cvasti, cvate cijelo proljeće i cvate obilno. Tokom proljeća, grmići mu rastu sve veći i veći, s time da dok je u uznapredovaloj fazi rasta i ako jako naraste, počne se polijegati jer mu stabljika nije jako čvrsta. Bolesti i nametnike još nisam zamjetila na njemu.
Kukci ga obožavaju, pogotovo pčele, osolike muhe i leptiri, te mnoge druge vrste – svi se goste na kalifornijskom maku.
Kalifornijski mak cvate samo za sunčanog vremena, za oblačnog vremena, kiše i noću zatvara latice – a već na prvi tračak sunca otvara ih ponovo.
Tokom godina, zabilježila sam neke simpatične i neobične oblike cvjetova, a koji su uglavnom nastali radi vremenskih uvjeta:
Nakon što ocvate, formiraju se duguljaste čahure sa sjemenom, a ako želite dužu i obilniju cvatnju, otkidajte isprva te čahure, tek kasnije ostavite nešto za sjeme. Čahure narastu prilično duge, čak i preko 10 cm, duge su i čvrste. Kako zore tako mijenjaju boju iz zelene u svjetlo smeđu, a kad su potpuno zrele otvaraju se na 2 dijela, naglo prsnu, tako da se sjemenke odbacuju na veće površine. Sjemenke su okrugle, nepravilne i dosta velike u usporedbi s ostalim vrstama maka. Ako skupljate sjeme, morate pratiti da ih skupite prije nego čahure prsnu, a prilikom branja dobro primite rukom čahure, jer zrele čahure na dodir prskaju, pa će vam sjemenke “pobjeći”. Zasijava se jako uspješno i širi i na veće površine, a najbolje niče iduće godine upravo kad se sam zasije.
.
Kalifornijski mak više voli hladnije temperature, kad nastupe prave ljetne vrućine, on polako završava s vegetacijom. Ali, nemojte ga počupati – porežite ga i ostavite bar 10 cm stabljike – on će čim malo zahladi, najesen, opet potjerati iz korjena i ako će stići, ponovo cvjetati na jesen. Listići kalifornjskog maka na jesenskim jutarnjim rosama izgledaju bajkovito:
O kalifornijskom maku sam pronašla na internetu tekstove koji govore o njegovoj ljekovitosti, toksičnosti i jestivosti – stranica Plants for a future čini mi se kao stranica koja ima najvjerodostojnije podatke, pa ovdje možete više pročitati o tome OVDJE.
