0
Dragoljub je biljka iz porodice Tropaeolaceae, porijeklom iz toplih krajeva južne Amerike. U svom izvornom staništu dragoljub je trajnica, ali se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka. Još ga nazivaju i potočarka – ali da ne bi bilo zabune, to nije salata potočarka (lat Nasturtium officinale).
Vrlo je osjetljiv na hladnoću, voli najviše topla, sunčana mjesta koja su tokom najjačeg sunca ipak malo zaklonjena laganom sjenom. Postoje visoke vrste koje narastu i do 2 metra, uglavnom pužu po tlu jer nemaju vitice za penjanje i grmolike vrste. Cvate u nijansama od blijedo žute, preko raznih kombinacija narančaste pa sve do crvene boje.
Cvjetovi dragoljuba jako privlače kukce, pogotovo bumbare.
Dragoljub najviše voli rasti na pjeskovitim, siromašnim tlima. Ukoliko je posađen u tla bogata dušikom jako razvija listove i često ne cvate, stoga se nipošto ne preporuča dohranjivati ga raznim gnojivima, ili saditi u blizinu biljaka koje vežu dušik u tlo (mahunarke, djetelina, vučika).
Sije se krajem travnja i tokom svibnja direktno u tlo. Može i prije u posudice, ali ne voli baš presađivanje, stoga bolje direktno na otvoreno, ali tek dok prestane opasnost od mrazeva. Dragoljub ne podnosi pad temperatura i odmah propada. Kod nicanja zna biti jako čudljiv, nekad jako brzo nikne, nekad tek za mjesec dana, kako mu odgovaraju uvjeti.
Cijela biljka je jestiva i sadrži vitamin C. Cvjetni pupovi i sjemenke okusom podsjećaju na papar, njegovi se cvjetovi mogu konzumirati u salatama, a zelene sjemenke ukiseljene kao kapare. Osim cvjetova, i lišće se može pripremiti kao proljetna salata – mlado lišće se sitno isjecka i pripremi s malo soli i limunovog soka – blago je ljutkastog okusa.
Ne samo da je jestiv, dragoljub slovi kao jedan od najjačih prirodnih antibiotika. U tu svrhu koristi se tinktura od biljke i svježe iscijeđen sok biljke. U Andskoj narodnoj medicini koristi se kao sredstvo za dezinfekciju rana i liječenje. Svi dijelovi biljke djeluju antibiotski i povećavaju otpornost organizma – glikozid u biljci reagira s vodom i proizvodi antibiotik. Osim toga, dragoljub djeluje i antifungicidno, antiseptički, antibakterijski, kao diuretik i laksativ.
Na vrtu navodno tjera miševe, puževe i uši te rahli svojim korijenjem zemlju u kojoj raste. Radi toga, preporuča ga se sijati i ispod voćki. Ali da budemo precizniji – nije on biljka koja svojim mirisom tjera nametnike, nego zapravo privlači na sebe puževe pa tako ostale biljke budu pošteđene (VIŠE).
Dragoljub je idealna biljka za prekrivanje komposta, sadi se uokolo tako da je kompostište tijekom ljeta zaklonjeno puzajućim dragoljubom. On ne samo da pruža zaklon od vjetra, već pruža i dražesnu zaštitu od pogleda. Osim toga, iako nije klasična penjačica i nema vitice za penjanje, visoki dragoljub jako se uspješno penje po starinskim ogradama od šiba i sl, evo kako je lijepo obrastao ogradu školskog vrta Područne škole Novo Selo Rok 🙂
Sjemenke dragoljuba su velike i jako se dugo suše. Kad same prirodno padnu s stabljike skupite ih i stavite na suho mjesto da se osuše, dugo će im trebati da se one smežuraju i malo posvijetle, tad su suhe. Ja skupljam sjeme kad se osuši na biljci i još jedno vrijeme sušim to isto sjeme u posudicama na suhom i toplom. Sam se jako uspješno zasijava.
