0
Mrazovac je otporna lukovičasta trajnica iz obitelji Colchicaceae, a porijeklom je iz Velike Britanije. Još se naziva i voćak, jesenski šafran, livadni šafran ili gola dama. Svi dijelovi ovog cvijeta su jako otrovni stoga je vrlo nužno znati razliku između šafrana i mrazovca. Mrazovac cvate na jesen, a većina šafrana na proljeće, ali postoje vrste šafrana koje cvatu i na jesen. Postoji i puno više karakteristika po kojima ćete znati prepoznati mrazovac, a biti će navedene u ostatku teksta.
Mrazovac voli rasti na vlažnim tlima, odgovara mu sunčana ili polusjenovita pozicija.
Na svojim prirodnim staništima, mrazovac raste na livadama i pašnjacima, na nizinskim terenima uz rijeke. Cvate na jesen, uobičajeno u rujnu, i u vrijeme cvatnje iz lukovice izraste samo cvijet – bez lišća. Ovo je vrlo karakteristično za mrazovac, i otud i naziv “gola dama”, jer nema lišće u vrijeme cvatnje. Cvjetne stapke su blijedo roza-ljubičaste, a cvjetovi nježno roza-ljubičaste boje. Ne zaboravite – otrovni su.
Dakle, ako ne naraste na jesen lišće, kad onda naraste? Naraste na proljeće, i na proljeće razvija lisnatu rozetu i čahure s sjemenjam, od cvijetova koji su oplođeni prošle jeseni. Ako usporedim ove karakteristike s ostalim biljkama koje znam, mrazovac je stvarno vrlo posebna biljka. Najesen izraste samo cvijet, a iduće proljeće lišće, i razvija sjeme. Odvojeno jedno od drugog.
Mrazovac da me je prvih godina u vrtu jako zbunio, jer nisam dosad nikad imala biljku sličnih karakteristika. Nabavila sam ga pred nekoliko godina od jedne kolegice kojoj prirodno rastu po vrtu (u blizini rijeke Drave). Dobila sam par gomolja/lukovice i posadila na gredicu na vrtu. Na proljeće u travnju su mi na toj gredici počele nicati neke lukovice velikih listova i bila sam prilično zbunjena, pokušavala sam se sjetiti što sam posadila od lukovičastih proljetnica na tu gredicu.
.
Ubrzo su se u sredini lisnatih rozeta pojavili “pupoljci”, barem sam ja mislila da su to pupoljci. Čekala sam da to konačno procvate pa da znam što sam tu posadila…kad na kraju od cvijeta ništa, osušili su se “pupoljci”. Tad mi je sinulo da sam tu posadila mrazovac, i konačno povezala da bi to mogao biti mrazovac. Iskreno, meni u tom trenutku prilično nevjerojatno, ali istinito, to je jedna te ista biljka. “Pupoljci” su zapravo čahure s sjemenjem u kojima na proljeće dozrijeva sjeme.
U usporedbi s šafranom, tu se sad vrlo lako uoči razlika. Šafran ima puno manje i usko lišće. Lišće mrazovca je veliko, široko, naraste čak i preko 30 cm, dok lišće šafrana rijetko kad premaši 10 cm dužine.
.
Tokom ljeta dozrijeva sjeme, i tad čahure posmeđe i počnu se otvarati. Listovi požute i odumiru. Iznutra, čahure su zlatno-smeđe boje, i prepune crnih okruglih sjemenki. Sjemenke su “masne”, odnosno ako ih stavite na papir i malo pritisnete, ostaviti će mastan trag. To je od masnih ulja koje sjemenke sadrže, a jedan su od ljekovitih sastojaka sjemenki.
.
Jedna kolegica mi je pričala da je u vrijeme djetinjstva s prijateljima puno u prirodi brala te “zvečke”, tj čahure s sjemenjem, i to su za dobar novac otkupljivali lokalni travari. Razlog tome je što se je mrazovac puno koristio u ljekovite svrhe. Možda je i to razlog zašto je mrazovac danas na popisu ugroženih biljnih vrsti kojima prijeti opasnost od izumiranja.
Iako otrovan, i korijen i sjeme se koristi u narodnoj medicini za izradu tinkture kao lijek za giht. Mrazovac se često spominje kao “biljni arsen”. I doista, 5 grama sjemenki može izazvati smrt. Simptomi trovanja su grčevi, proljev, povraćanje, bolovi u trbuhu, mučnina, krvavo mokrenje i opći kolaps. Ako se slučajno progutaju dijelovi biljke treba odmah izazvati povraćanje te se čim prije obratiti lječniku. Tinktura se može uzimati samo pod lječničkom kontrolom. Koristi se i za lječenje probavnih i reumatskih tegoba kod životinja.
Mrazovac se jako sporo širi, barem kod mene na vrtu. Gomoji se mogu podijeliti u ljeti, nakon što dozori sjeme. Prilikom rukovanja s biljkom ne smije se zaboraviti na njenu otrovnost – gomolj u kontaktu s kožom može izazvati alergijske reakcije, stoga radije kod podjele gomolja koristite rukavice.
Ako se uzgaja iz sjemena, najbolje ga je posijati odmah nakon sazrijevanja, a klijanje se može protegnuti i do 18 mjeseci. Stoga ih je najbolje posijati direktno na otvoreno. Biljke uzgojene iz sjemena uobičajeno procvatu nakon 4-5 godine.
Više o primjeni i uzgoju možete pročitati ovdje.
