0
Amarilisi lat. Hippeastrum su lukovičaste trajnice iz obitelji Amaryllidaceae. Iako ih sve nazivamo amarilisima, vrste koje uglavnom uzgajamo kao lončanice nisu zapravo amarilisi, nego su samo srodnici roda Amaryllis u jednoj zajedničkoj velikoj obitelji Amaryllidaceae. Biljke iz roda Hippeastrum porijeklom su s područja Kariba, Mexika i najviše iz Južne Amerike, dok su biljke iz roda Amaryllis porijeklom iz Južne Afrike. Dakle ono što nazivamo amarilisima zapravo su Hippeastrum.
Postoji više različitih vrsti amarilisa koje cvatu u različito vrijeme. Uglavnom se uzgajaju kultivari koji se mogu pronaći u prodaji krajem godine kao lukovice ili već posađeni u teglama. Oni uglavnom cvatu tokom siječnja ili veljače i imaju period mirovanja krajem ljeta kad gube svo lišće.
Postoji i jedna posebna zimzelena vrsta amarilisa koja procvate ranije, već u prosincu – Hippeastrum aulicum. Vrstu koju ja imam i koja je na fotografijama je Hippeastrum aulicum var. Robustum. Ovo nije hibrid, već prava izvorna vrsta.
Hippeastrum aulicum var. robustum je kao naziv opisuje, robustna biljka s velikim lišćem, debelim peteljkama i velikim cvjetovima. Nazivaju ga još „Lily of the Palace” – „ljiljan palače. Porijeklom je s područja od juga Brazila do Paragvaja i ne podnosi smrzavanja. To je epifitska vrsta i raste u prašumama, na stijenama i velikom drveću. Ponekad se može naći na tlu. Kako ne podnose smrzavanje zimi, uglavnom ih uzgajamo kao lončanice. Mjesto gdje ga držite zimi ne bi smjelo biti hladnije od 7 stupnja. Ljeti ne voli prejako sunce i prejake vrućine, stoga ako ga tokom ljeta držite na otvorenom, nek to bude mjesto koje je većinu dana ipak zaklonjeno od sunca.
Ova vrsta je zimzelena, dakle zadržava svoje lišće i kroz kratke ljetne mirovanja, odnosno tokom ljeta se rješava starih i tjera nove listove u vrlo kratkom roku. Zalijeva se rijetko tijekom mirovanja (kasno proljeće) i počne opet redovito zalijevati u kolovozu (krajem ljeta). Biljka voli gnojenje tijekom aktivnog rasta i redovito zalijevanje. Zemlja može ostati vlažna – ali ne i premokra. I dok ne cvate izgleda dekorativno radi dugog zelenog lišća.
Obično počinje cvasti u jesen na zimu – kod mene cvatnja uobičajeno počinje u prosincu i traje do siječnja. Ima prekrasne jarko crvene neobične cvjetove. Cvatnja traje dulje ako nije u pretoploj prostoriji. Na jednoj stapki se pojavljuju 2 cvijeta (1 par) i okrenuti su suprotno jedno od drugoga.
Najbolje ga je posaditi u malo većoj tegli, u skupinama lukovica – tako cvatnja pojedinih lukovica sve zajedno može trajati i preko 2 mjeseca, jer ne cvatu sve u isto vrijeme. Lukovice ne treba posaditi preduboko, s obzirom da u prirodi rastu na drveću. U zemlju u koju ih sadite možete dodati i nešto supstrata za orhideje i perlita.
Razmnožava se na 2 načina: podjelom lukovica – mlade lukovice uredno se pojavljuju kraj velikih odraslih lukovica, i sjemenjem. Uzgoj iz sjemenja do lukovice koja cvijeta traje više godina, jer lukovica treba prilično narasti da bi počela cvasti.
Ovo je kod nas vrlo rijetka vrsta amarilisa i nikad ga nisam vidjela u prodaju. Dobila sam ga od svoje majke, koja ga je dobila od svoje sestre u Sloveniji… dakle „širi” se dijeljenjem među zaljubljenicima cvijeća. Rasađujem ga tek svakih nekoliko godina, i tada da imate posebnu priliku nabaviti lukovice ovog cvijeta kod mene. Za ovu su godinu nažalost već rasprodane.
