Rasađivanje lukovica cvijeća - Biovrt - u skladu s prirodom

Lukovice cvijeća mnogi sade u svoje cvjetnjake i vrtove tokom jeseni i proljeća radi prekrasne cvatnje. Najčešće lukovičasto cvijeće koje sadimo su narcise, ljiljani, tulipani, šafrani, zumbuli, muscari… , a na jesen se mogu pronaći  u ponudi u robnim centrima. O jesenskoj kupovini lukovica cvijeća pročitajte više OVDJE.

Lukovice je zapravo u usporedbi s ostalim biljem najlakše uzgojiti – jednostavno ih utisnete u pripremljenu zemlju  i za neko vrijeme vas dočeka prekrasno cvijeće. Ako im mjesto i uvjeti odgovaraju, s vremenom će vam se posađene lukovičaste biljke početi razmnožavati – veće se lukovice podijele na više manjih.Tako ćete od posađenih nekoliko lukovica kroz više godina imati prekrasne obilne grmiće lukovičastoga cvijeća.

Neće to biti sa svim vrstama jednako, jer npr. voluharice često pojedu tulipane, ljiljane i zumbule ako nisu posađeni u zaštitne mreže, a vole ih i puževi. Međutim, neke su vrste izuzetno otporne i prilagodljive i brzo se razmnožavaju. To su u većini slučajeva lukovica narcisa, ali nema pravila. A kad se to dogodi i kad se previše razmnože na nekoj gredici, potrebno ih je rasaditi. Zapravo, postoji više razloga za rasađivanje lukovica:

1. Preveliki grmovi lukovica koji tokom godina zaraštaju sami sebe i ostalo bilje oko sebe
Ponekad se biljke jako razmnože u vrtovima, te tada počnu potiskivati i ostalo bilje posađeno oko sebe. Kako su lukovice veće od korijenja biljaka i zauzimaju dosta mjesta pod zemljom, dok se razmnože često fizički onemogućuju rast ostalih biljaka ili potiskuju iste. Stoga je kod biljaka koje se tako ponašaju u vašem vrtu preporučljivo svakih nekoliko godina prorijediti i pomladiti grmove. Višak uvijek možete presaditi na neko drugo mjesto ili pokloniti nekome.

2. Rasađivanje radi razmnožavanja na više mjesta u vašem cvjetnjaku ili poklon drugim vrtlarima/icama
S obzirom da lukovice nisu baš jeftine, a želje za cvijećem su često velike, najbolji način za nabavku i povećanje brojnosti cvijeća u cvjetnjaku je rasađivanje vlastitih biljaka. Rasađivanje radimo s trajnicama i s lukovičastim cvijećem. Sve se one u pravilu nakon nekoliko godina razmnože, pa ih tada podijelimo i sadimo na više mjesta. Ako nemamo kamo s njima, sigurno će ih htjeti susjed(a) ili neki prijatelji/ca vrtlar(ica).

3. Lukovice tokom godina “tonu” u zemlju, a kad previše potonu više ne cvatu
Većina lukovičastog cvijeća tokom godina “tone” u zemlju. Naime, korijenjem koje ima na dnu lukovice se čvrsto drži za zemlju i tako lagano povlači u nju. U laganim propusnim tlima to se događa jako brzo, pa je u takvim tlima preporučljivo sve lukovice posaditi u zaštitne mreže ili košarice koje su predviđene za zaštitu od glodavaca – one će zaustaviti i da lukovice ne potonu previše. U malo težim tlima ovo se također događa, ali kroz period od nekoliko godina, pa je preporučljivo rasađivati lukovičaste biljke otprilike svakih 3-5 godina. Dakle kad zapazite da vam lukovičaste biljke počinju sve manje cvasti, a imaju puno lišća što ukazuje na njihovu brojnost, vrijeme je za rasađivanje.
Primjer kupljene plastične košare za sadnju lukovica i mreže domaće izrade:

    

Evo kako su izgledale narcise ove jeseni kod moje mame: lukovice su potonule u dubinu od 1,5 visine lopate, dakle otprilike 40-tak cm, toliko su se razmnožile i nagužvale da su lukovice rasle u nekoliko redova jedne iznad druge. Ovo bi sve skupa slabo cvalo iduće godine jer jednostavno su preguste i preduboko u tlu:

    

Te sam grmove lukovica podijelila i posadila oko voćki. Naime, dobro je lukovice potisnu travu oko voćki jer crpe puno manje hranjiva od trave, a narcise navodno i tjeraju voluharice, pa tako štite korijenje voćaka od tih glodavaca (VIŠE). Kako su već one dosta potjerale radi tople kasne jeseni i već je zadnji čas za njihovo rasađivanje, nakon sadnje sam ih pomalčirala sijenom,  da sijeno zaštiti mlade izboje narcisa koje sam pliće posadila od naglih zahlađenja, a na što nisu naučene.

    

KADA SE RASAĐUJE LUKOVIČASTO CVIJEĆE
1.  U vrijeme sadnje – za vrijeme mirovanja
Lukovice rasađujemo u isto vrijeme kada se određene vrste prvotno i sade. Za većinu je vrsti to jesen kad završava vegetacija, otprilike od polovice listopada pa sve dok tlo ne smrzne i na rano proljeće dok se tlo otopi i prosuši. Na jesen ćemo tako saditi narcise, šafrane, tulipane, ljiljane, muscare, ukrasni luk… dok na proljeće sadimo gladiole, sparaxis, frezije, … Lukovice koje sadimo na jesen je preporučljivo i rasaditi na jesen, jer one brzo u rano proljeće tjeraju i cvatu. Tako npr. narcise, tulipane i šafrane u pravilu nećemo niti saditi niti rasađivati na proljeće jer onda neće tako obilno cvasti, nego na jesen, dok recimo ljiljane koji su nešto kasnije vegetacije možemo saditi i rasađivati i na jesen i na proljeće.

2. Nakon cvatnje
Neke vrste se mogu rasaditi i nakon cvatnje, poput ljiljana, narcisa, tulipana… Međutim, nemojte žuriti i neka to nikako ne bude tik nakon cvatnje. Naime, cvatnja prilično iscrpljuje biljke, te joj je potrebno jedno vrijeme da se opet “nahrani” i stvori zalihe za cvatnju. To biljka čini preko svojih listova – pa nije nikako preporučljivo listove porezati skupa s ocvalim cvjetovima što mnogi rade. Radije samo porežite ocvale cvjetove da biljka ne bi trošila energiju stvaranjem sjemenja i pričekajte da biljke sama počnu odbacivati listove. Porežite listove tek dok počnu žutiti i polijegati se i nakon toga rasadite lukovice. Ovakav način tj. razdoblje presađivanja ima prednost da točno znate gdje iskopati lukovice prema njihovom lišću, pa ih nećete oštetiti. Dok rasađujete na jesen trebate stvarno znati gdje se one nalaze u tlu, a češće ih tada i možete nehotice prerezati prilikom iskopavanja jer teško je točno znati gdje se one nalaze.
I doista, uz samo malo truda, lukovičasto nam cvijeće svake godine iznova predstavlja pravu cvjetnu raskoš. Stoga svakako posadite lukovice cvijeća u vaš cvjetnjak.

Fotografije: ukrasni luk (Allium mars) i šafran