0
Nerine bowdenii su lukovičaste trajnice iz obitelji Amaryllidaceae (srodnice su amarilisa). Porijeklom su iz Južne Afrike.
Kako potječu iz toplijih krajeva, za dobar rast trebaju dobro drenirano tlo i toplinu. Samo u iznimno vrućim krajevima preporuča se da tokom najtoplijeg doba dana budu u polusjeni, a ostalo na suncu, dok u svim ostalim regijama rastu na direktnom suncu.
Nerine bowdenii su poluotporne lukovice – podnose temperaturu do -15, pa se u toplijim krajevima naše države mogu ostaviti preko zime vani na otvorenom uz malu zaštitu, dok se u hladnijim krajevima moraju vaditi na jesen i spremati u zatvoreno. Zato ih ja godinama uzgajam kao lončanice i odlično mi rastu u teglama. Postoje u različitim bojama: tamnije i svjetlo roza, crvenoj, bijeloj… jedino na crvene nisam zasad nabasala.
Nerine bowdenii su specifične po vremenu kada počnu cvasti, a to je jesen, kada većina ostalih cvjetnica završava s cvatnjom. Upravo u vrijeme kada jesensko sivilo počinje prevladavati, nerine svojim jarkim bojama razbijaju to sivilo.
Ovisno o godini, počnu cvasti krajem rujna ili tokom listopada, a cvatnja može trajati sve do prosinca. Na vrhu cvjetne stapke nalazi se mnoštvo pupoljaka koji se otvaraju jedan po jedan.
Nakon cvatnje preporučljivo je ne uklanjati ocvale cvjetove. Naime, ako je došlo do oprašnje, tu će nastati male okrugle zelene kuglice koje možete posaditi. Dok dozore se one poberu i odmah posade, jer to je način na koji se mogu nerine razmnožiti.
Ne dolazi uvijek do oprašivanja i ne nastaju uvijek ovakve kuglice, ali svakako vrijedi pričekati da li će se one početi formirati pa tek onda odrezati ocvale cvjetne stapke.
Nakon što ocvatu, nerinama se posuši i lišće, te tako miruju sve do idućeg proljeća, kada opet počnu pupati novu lisnatu rozetu. Čuvam ih u slabo grijanoj prostoriji, a na proljeće tegle iznosim na terasu.
U zimskom ih periodu uobičajeno i rasadim, mada to ne činim često jer najljepše cvatu kada rastu u skupinama. Međutim, kako se lukovice često umnažaju, svakih nekoliko godina ih radi toga presadim. Naravno, bitno je da im ponekad i promijenim zemlju tj dodam novu. U teglama je dobro staviti i neki drenažni sloj u donji dio tegle. Lukovice su dosta izdužene i mogu se ili cijele posaditi pod zemlju, ili ostaviti da im uži dio vrha viri van iz zemlje.
I nemojte se iznenaditi prilikom uklanjanja suhog vanjskog dijela lukovica, ako će se sve navlačiti kao neka paučina, to je specifično za lukovice nerina.
Uz malo truda, i kasna jesen može biti prepuna cvjetova, pa stoga u tu svrhu svakako proporučam sadnju nerina bowdenii. Lukovice možete na jesen ili na proljeće pronaći u cvjećarnama koje imaju malo širi izbor – tako sam i ja pred nekoliko godina imala sreće nabasati na njih.
