Početkom lipnja završila sam sa svim sjetvama na vrtu i bila sam jako zadovoljna radi toga, jer nisam s ničim puno kasnila. Posijala sam još tikve i grah, i svo cvijeće što sam imala u planu.
Radi puno kiše u svibnju, najljepše od svega napredovao je korov, vrt br 2 se je počeo baš lijepo zeleniti. Odlučila sam da unatoč puževima ipak idem stavljati malč, ali u jako tankom sloju. Naime, na gredicama gdje sam prije presađivala i zalijevala, zemlja je bila strahovito nabita oko biljaka.
Sve gredice jagoda koje su bile sređene u travnju su strašno zatravile. Početkom lipnja mi je u pomoć došla prijateljica iz udruge, te smo skupa sredile jagode, te raskrčile dobar dio biovrta za sjetvu i sadnju. Sve smo pomalčirale, unatoč puževima. U biovrt sam presadila nekoliko vrsti kupusnjača, ricinuse, komorač, dature, amaranthus tricolor, acmellu oleracea, cleome, klinčiće, limunsku travu, gauru, te posijala mahune, soju, tikvice… Presadila sam i sadnice tikvi i krastavaca što sam uzgojila u teglama.
Jedan dio biovrta na kojem rastu trajnice se je rascvao i zamijenio lupinuse. Dio uz ogradu je super izgledao, ono što je bilo presađeno ovo proljeće. Naravno, rudbekije su još uvijek gospodarile velikim dijelom biovrta.
Dani su postajali sve topliji, čak je i suša pomalo počela. U takvim je uvjetima puževa bilo sve manje – ne odgovara im suša i vrućina. U tjednu oko 10.06. bilo je stvarno pakleno vruće, tako da je danju bilo gotovo nemoguće raditi po vrtu, a navečer su me rojevi komarica htjele pojesti. Pa sad ti radi po vrtu 😀
Primijetila sam da se je i jedna vrsta češnjaka počela polijegati, što je bio znak da je zreli i da je vrijeme za vađenje češnjaka. Naučena prošlogodišnjim iskustvom kad smo zakasnili i sav nadzemni dio je istrunuo, pa smo morali sve prekopavati u potrazi za češnjakom, ove godine smo ga brzinski izvadili u samo par sati u par dana, pomogle su mi mama i sestra.
Korov je nastavljao divljati po vrtu, počela sam plijeviti najugroženije gredice. U očekivanju kiše, od Antunova (13.06.) na dalje počela sam s presađivanjem kupusnjača. Već drugi dan je palo malo kišice kao naručeno i to je bilo idealno da se sve presadnice dobro prime. Ali kiša je i izmamila sve puževe van, koji su bili neaktivni u vrijeme vrućina – bilo je to strašno. Kad sam pogledala zid iza terase – gore je bilo 30-tak španjolskih puževa. Sve oko kuće gdje sam pomalčirala gredice cvijeća pred par dana, bilo ih je strašno puno jer malč tj uvenula trava ih posebno privlači. Te sam večeri nakon kiše imala veliku berbu puževa, dan poslije isto. Ali unatoč to malo kišice, bila je baš suša i priželjkivala sam poštenu kišu, jer vrućine su sve jako isušile. Dok sam plijevila gredice s korovom, prvo sam morala sve pošteno zalijati, inače je tlo bilo pretvrdo i nemoguće je čupati korov. A svašta je zaraslo – rajčice, paprike, peruanske jagode, luk, mrkva… kako sam čupala korov, tako sam malčirala tim počupanim korovom. Rasađene kupusnjače sam počela opet zalijevati radi vrućina da se bolje prime. Doista – nakon toliko kiše u svibnju, polovicom lipnja je bila velika suša.
Tijekom lipnja bila je berba jagoda i bobičastog voća – ribiza, malina i ogrozda. Konačno ima dosta bobičastog voća za ozbiljnije berbe, ne samo zobanje oko grma… a prvi sam put probala crnu malinu i oduševljena sam.
I prve kruške su dozorile, a evo i jedne vrste pobranog češnjaka:
Bila je i berba boba i graška, a to nije moglo proći bez pasa – oni stražare sa strane i laju da im se bace mahune graška jer ih jako vole. Nera (retriverica) je čak toliko bezobrazna bila da je sama počela na vrtu brati grašak i bobičasto voće. Zato sam ju naučila da radije čeka da joj ja natrgam, da ne napravi štetu na biljkama.
Salate su bile jako lijepe, zimske vrste su već išle u sjeme, a salata vučji jezik je bila za berbu – ovo mi je najomiljenija salata po okusu, jer za razliku od bezukusnih salata kakve možete naći u dućanima – ovo doista ima svoj okus, i možete ju čak jesti i bez dodanih začina.
Urodom krumpira sam jako zadovoljna ove godine, dobro je narastao. Imam svoje “sjeme” već godinama – uvijek posadim manje gomolje, veličine jajeta, i nisam primijetila pad uroda kao plaše ljude da se dogodi ako ne kupiš “prvo” sjeme tj. hibride. Koliko sam primijetila, najviše mi količina uroda ovisi o tlu i vremenskim prilikama. Kako je ove godine bilo puno kiše, više su gomolji narasli. Doduše, na vrtu br 2 uvijek bolje naraste, ali ni na njivi ove godine nije loše. Ne trebam niti neke extra velike prinose, meni je najbitnije da je sve potpuno organski – od sjemenja do berbe.
Sve od polovice lipnja do 23.06. glavnina radova mi je bila okopavanje i čupanje korova, malo presađivanja i zalijevanje. Na vrtu br 2 je bilo puno posla s korovom, s obzirom na to da nisam prije malčirala radi puževa. Sada sam naknadno malčirala počupanim korovom i s malo otkosa trave.
Evo ovako je izgledalo prije i u toku:
A onda, od 24.06. – kiša, i to obilna. Dan poslije, drugi dan obilne kiše, na ulaznim vratima ujutro španjolski puž. Pa onda pogled na terasi – grrrrr – dopuzali su preko zida jer im je tamo bilo premokro i napravili invaziju na biljke u teglama na terasi. Već su počeli tamaniti brugmansije, zavukli su se posvud u tegle, ispod rubova. Kružila sam oko kuće i skupljala ih, nekoliko dana, i kasnije po vrtu. Hladnije vrijeme i kiša su ih opet aktivirali, pa sam po logici zaključila da će sigurno opet sad krenuti u razmnožavanje i ostavljanje jajašaca, pa sam zato pobacala opet Ferramol, da smanjim najezdu. A bilo ih je i ostalo jako puno, i to pravih «kapitalaca»… Stoga sam odlučila nabaviti patke indijske trkačice koje jedu puževe ali ne diraju povrće na vrtu i krenula u potragu za njima. Nemam uvjete – kokošinjac i ograđeno zemljište – ali imaju moje susjede, bakine sestre. S njima sam dogovorila da će biti kod njih a ja ću se brinuti o njima, jer i njima puževi sve uništavaju.To je jedino dugoročno pametno rješenje – ja jednostavno nemam tog vremena za skupljanje, a niti novaca za eko granule – a oboje je u ovakvoj najezdi tek polovično rješenje.
U subotu 29.06. smo okopavali tikve 2*2 reda, prva, na kojima su tikve najbolje izgledale. Stvarno je dosta korova niknulo i bilo je dosta naporno. Također smo ih i pognojili organskim briketiranim gnojivom. Sljedeća 2-3 reda su jako slabo nikle (2 put smo sijali!!) a korov je strašno narastao. Tu je i prošle godine bila takva katastrofa. Nije mi bilo jasno što ne valja s tim dijelom zemlje, da bi se naknadno sjetila da se je prošle godine tu bezobrazni susjed vozio traktorom preko zemlje i tako nabio zemlju, sve dok ga nisam upozorila. Gledajući te malecke tikve u korovu pala mi je na pamet ideja da sve to s tih 2-3 reda presadimo na prva 2, tamo gdje fali, a ovo gdje sve slabo raste potanjuramo. Pa tko bude se mučio s tim okopavanjem ako skoro ništa tikvi nema. Kako je za ponedjeljak bilo u prognozi puno kiše, nedjelja navečer je bila idealna za presađivanje. Tako smo i napravile, mama mi je pomogla i brzinski smo sve to presadile. U ponedjeljak je stvarno jako pala kiša – i to je pomoglo da se sve to primi, jer tikve baš ne vole presađivanje.
A evo još jedne zanimljive stvar koju sam zamijetila. Na drugoj fotografiji je prva parcela njiva, ona s kukuruzom i krumpirom, i korovom koji je divljao između (u planu za tanjuranje). Lijeva dva reda su bili okopani, desni samo pomalčirani – nakon što je palo jako puno kiše i jako nabilo zemlju. Razlika u rastu kukuruza je ogromna, a sjeme je isto i u isto vrijeme je posijani. Naime, okopavanje je pomoglo da kisik dospije u tlo, dok malč ipak nije mogao toliko pomoći dok je zemlja tako ekstremno bila nabijena prije malčiranja. Zato vele da je motika iz raja. Kisik je za biljke jednako bitan kao i voda, a stara uzrečica veli da jedno okopavanje vrijedi kao i dvaput zalijevanje. Stoga nadalje znam i ovu lekciju – kod jako nabijenog tla treba prvo okopati, tek onda pomalčirati.
A nakon kiša krajem lipnja mi se je i vrt br 2 opet zazelenio, grrr… tako sam sve lijepo sredila tjedan prije, opet sve buja. Ali ok, dobro da je nicalo i cvijeće koje sam posijala I svo povrće je jako lijepo napredovalo.
I evo još par fotografija cvjetne raskoši iz lipnja:
muškatna kadulja i echium vulgare
jari grah i crepis aurea
divizma i monarda s rudbekijama
i još malo životinjskog svijeta: bebe bubamare, i Rhagonycha fulva na cvijetu pastrnjaka
A više odabranih fotografije iz mjeseca lipnja 2014 pogledajte u galeriji fotografija na sljedećem linku:
https://www.biovrt.com/galerija/lipanj-2014/