0
Ljiljani su zeljaste lukovičaste trajnice iz obitelji Lilaceae – rod Lilium. Porijeklom su iz sjeverne hemisfere – od Amerike do Kine i Japana. Općenito su prilagođeni šumskom i planinskom staništu, a nekolicina močvarnom. Ljiljani uglavnom vole rasti na sunčanoj gredici, ili u djelomičnoj sjeni, a više vole lagano kisela tla bez gline te dovoljno vlage – ne vole suha i vruća mjesta. Cvate u raznim kombinacijama boja, i bez problema prezimljava u našim krajevima.
Lukovice ljiljana su uglavnom jestive, s time da se u pojedinim dijelovima svijeta određene vrste ljiljana uzgajaju za jelo. Lukovice se sastoje od “ljuskica”, a sade se na dubinu dvije visine lukovice (izuzetak je ljiljan madone koji se sadi tik ispod površine).Vole ih voluharice pa ih je dobro saditi u zaštitne mreže ili posude predviđene za sadnju lukovica.
Kod kupovine lukovica radije birajte one koje su spakirane s nešto supstrata, takve opstaju puno duže, one koje su samo u plastičnoj vrećici, prije počnu propadati. U prodaji se mogu naći i na jesen i u proljeće, te se i u oba godišnja doba mogu saditi, s tim da je ipak bolje da je to najesen, jer onda puno bolje napreduju.
Slika 1 – lukovica ljiljana u supstratu je potjerala, dok su se lukovice s slike 2, pakirane samo u najlonu, počele isušivati
.
Dakle ako su posađeni na jesen, ljiljani niču prilično rano, ako su posađeni na proljeće niču nešto malo kasnije. Kad razviju cvjetnu stapku, na vrhovima se pojavljuju pupoljci.
.
Ovisno o tome koliko je lukovica stara i proporcionalno tome velika, toliko ima i pupoljaka – mlade tek nekoliko, starije puno više. Počinju cvasti od ispod prema gore, tako da se dugo izmjenjuju u cvatnji. Vrhunac cvatnje je uglavnom lipanj i srpanj.
Ljiljani se mogu razmnožiti na više načina – malim lukovicama koje narastu uz matičnu stabljiku, ljuskama odrasle lukovice, malim lukovicama koje narastu u pazdušcima listova (lilium lancifolium), te sjemenjem. Sjeme nastaje nakon cvatnje, zeleni “plodovi” se kasnije osuše i otvaraju na vrhu, te se rasipa sjeme u obliku smeđih okruglih “listića”. Osobno, ja radije trgam ove čahure s sjemenjem nakon cvatnje da lukovica ne troši puno energije na stvaranje sjemenja, jer se puno uspješnije razmnožava malim lukovicama koje narastu uz matičnu lukovicu.
.
Nametnici:
Glavni nametnik ljiljana je ljiljanova zlatica, Lilioceris lilii, crveni kukac koji proždire sve dijelove ljiljana:
.
Opširnije o ljiljanovoj zlatici sam pisala ovdje: http://www.biovrt.com/zivotinjski-svijet-u-vrtu/ljiljanova-zlatica-lilioceris-lilii
Osim ljiljanove zlatice, značajan nametnik koji ih može uništiti su voluharice – ako lukovice ne posadite u mrežu, velika je vjerojatnost da će ih prije ili kasnije u potpunosti pojesti voluharice. Vole ih i puževi, radi njih sam veliki dio ljiljana morala s vrta presaditi u tegle.
Podjela ljiljana
Našla sam stranicu s osnovnim podjelama ljiljana, oni ih dijele na: američki, azijski, candidum, orijentalni, trubasti, daurcium i mortahon.
http://www.pacificbulbsociety.org/pbswiki/index.php/Lilium
Na slijedećoj fotografiji se vide i moji trubasti ljiljani – oni ljubičasti u pozadini. Kao i ostale vrste, i ti mogu bez problema prezimiti vani kod nas, a zanimljivi su po tome da opojno mirišu i ne otvaraju cvjetove do kraja. Kad niknu, listovi ovog ljiljana su – tamnocrveni, za razliku od ostalih koji su zeleni.
Za razliku od tih ljiljana, azijati otvaraju cvjetove potpuno, a postoje i mirisne vrste.
Ovaj pošpricani je azijski ljiljan Tango Halloween, ne miriši.
Dakle kako sam napisala, na slici ispod lako ćete prepoznati koji su oni trubasti ljiljani – tamnog lišća. Rasađujem ih svakih par godina jer počinju rastom smetati jedni drugima – lukovice često imaju na stabljici pri tlu pomladak od malih lukovica uz matičnu lukovicu.
Postoje i druge vrste čiji su cvjetovi okrenuti prema dolje:
.
A vrsta ima stvarno bezbroj, i svaki je ljepši jedan od drugog…tko bi im mogao odoljeti:
.
Detaljnu podjelu azijskih ljiljana s slikama možete vidjeti ovdje:
http://www.pacificbulbsociety.org/pbswiki/index.php/LiliumAsiaticSection
Lilium candidum – bijeli, madona ljiljan
Za razliku od svih ostalih vrsta ljiljana koji se moraju saditi na dubinu od 2 visine lukovice, ova vrsta ljiljana se sadi samo par cm ispod tla. Ta vrsta niče već – najesen, a cvietovi su mu polutrubasti i jako mirisni.
.
Imam jako mnogo vrsta ljiljana u svom vrtu…i još uvijek ih kupujem kad nabasam na neku novu vrstu – jednostavno su mi neodoljivi. 🙂
