0
Korovi su nepoželjne biljke u vrtu. Meni najprihvatljivija definicija za korove je su to biljke koje rastu u velikim količinama na mjestima gdje mi to ne želimo.
Jer, iako se korovima uglavnom smatraju “nepotrebne” biljke koje kradu prostor i hranjiva kultiviranim biljkama, to mogu postati i kultivirane vrste dok počnu svojim rastom zauzimati prostor i gušiti ostale kultivirane vrste. Ako ćemo gledati ograničeno iz aspekta ekonomske koristi, proglasiti ćemo korovima sve što nam ne nosi dobit. Nažalost, čovjek će mnoge biljke iz neznanja prozvati korovima samo zato jer mu nisu korisne, a opet, nisu mu korisne radi njegovog neznanja.
Postoji cijeli niz izuzetno zdravog povrća koji su bili uzgajani još u rimskom carstvu, a danas ih ljudi gledaju kao dosadni korov. To su npr. porturlak i mišjakinja.
Slika: mišjakinja (u većini, bijeli cvjetići) – “korov” koja je zapravo bila cijenjeno povrće u rimskom carstvu, okusa nalik mladom kukuruzu, indikator humusnog tla i idealna ako svojim rastom pokriva gredice zimi – štiti zemlju i zemlja je ispod savršeno rahla
Postoji zanimljiva priča kako naziv korov odnosno nepoželjna, loša biljka potječe od konkvistadora, koji kada su se iskrcali na obale Amerike, zatekli su Indijance kako uzgajaju grah, kukuruz i tikve okružene raslinjem koje je po njima bilo potpuno nekorisno. Naravno, Indijanci su imali puno više znanja o biljkama i tlu te su uzgajali svakojake biljke, i za jelo, i za lijek, ali i biljke kojima su štitili i obnavljali tlo. Ali od strane konkvistadora te su “nekorisne” biljke bile prozvane malezas – riječ koja neodređeno implicira moralnu izopačenost i propovijedalo se je da se “loše” biljke mora iskorijeniti i spaliti, baš kao i heretike. Polja su postala gola, na njima su se morale uzgajati samo “korisne” biljke. (izvor: knjiga Tajni život tla)
Podsjećam, toga u prirodi nema, nema podjele na dobre i loše, sve je dio biosustava i sve ovisi jedno o drugome. Neki su “korovi” neizostavan pratioc kultivirane biljke i određenog tipa tla. Da, ali to je prirodno. Obje biljke imaju obostranu korist i lakše preživljavaju u takvim zajednicama, potiču jednu drugu na rast i štite se od “nametnika”. Suvremeni poljoprivrednici nažalost biljke od kojih nemaju koristi samo vide “smetnju” koja krade hranjivo i vodu, te su stoga krenuli u nemilosrdno uništenje kemijom – herbicidima. Do potpunog uništenja nažalost ipak neće doći, nastaju samo nove vrste super-korova, otpornih na herbicide, i opet se uvlačimo u onaj začarani krug trovanja hrane koju jedemo.
Većina korova je i jestiva i ljekovita. Ako prolistate enciklopediju ljekovitog bilja i usporedite s enciklopedijom korova, mnoge ćete biljke naći u obje knjige. Ljudi su nažalost komercijalizacijom poljoprivrede izgubili mnogo znanja o jestivosti i ljekovitosti biljaka jer neke vrste nisu više komercijalno zanimljive. Tako danas nažalost mnogi ne znaju da je bijela loboda jestiva biljka koje se može jesti kao špinat i da je spasila Europu od gladi nakon 2. svjetskog rata.
Slika: bijela loboda – mlade listove se može pripremati isto kao i špinat, a po sastavu minerala i vitamina bijela loboda je bogatija od špinata
Korovi su čuvari tla. Oni se u velikoj količini pojavljuju samo tamo gdje je čovjek napravio nešto krivo. Zato toliko divljaju na preoranim i obrađenim površinama – jer to nije prirodno stanje zemljišta. To je za prirodu rana koju ona želi čim prije zaliječiti i prekriti od razarajućih vanjskih utjecaja, pa zato toliko divljaju korovi na takvim površinama. Ti “pionirski” korovi koji niknu u takvom slučaju su posebno otporne i izdržljive biljke koje trebaju jako malo vode i jako malo hranjiva da bi uspješno rasle. Biovrtlar/ica u “korovima” vidi “zeleni kažiprst” – korovi mu govore gdje je pogriješio, koju vrstu tla ima.
Sve su biljke na svoj način “korisne”, prepreka u shvaćanju toga nam je naše neznanje. Odgovor leži u promatranju prirode i učenje od nje, a ne u kemiji kako nam to pokušavaju prodati. Korov može na vašem vrtu imati ulogu prekrivača tla, on štiti tlo od prejakih sunčevih zraka, zaustavlja isparavanja, hladi korijenje biljaka, štiti površinu od nabijanja kiše prilikom proloma oblaka, štiti od gljivica i štetočina, odličan je malč i gnojivo.
Ja određene korove koristim kao prekrivače tla: mišjakinja, crvena nežareća kopriva;
kao mamce za lisne uši (više): kamilica, bijela loboda
kao jestivo povrće: mišjakinja, porturlak, bijela loboda, crvena nežareća kopriva, kopriva, kiselica
kao ljekovito bilje: kamilica, maslačak, rusomača…
i sav ostali “korov” iskoristim direktno na vrtu, pa čak i ako ga samo počupam i položim po gredicama, imam odličan malč koji će se s vremenom razgraditi u humus. Stoga, ne ljutite se na korov, budite zahvalni na njemu i pametno ga iskoristite.
Slika: Kamilica je na listi korova, bore se protiv nje u uzgoju žitarica, međutim ovo je jedna od često upotrebljavanih ljekovitih biljaka, a osim toga na vrtu poboljšava okus kupusnjačama i krumpiru. Odličan je pomagač u borbi protiv nametnika i svakako je neizostavna biljka svakog biovrta.
