0
Galtonia candicans je lukovičasta biljka iz obitelji Hyacinthaceae, naziva se još ljetni zumbul. Porijeklom je iz južne Afrike, pokrajina Natal, donijeta je u Europu 1870. Riječ candicans u prijevodu znači postati potpuno bijela, a što ju u nazivu razlikuje od ostalih vrsta iz roda galtonia, a koje imaju žućkaste ili zelenkaste cvijetiće.
Galtonia candicans u svom prirodnom staništu raste na vlažnim travnjacima – najviše voli suhe zime i vlažna ljeta, ali jako je bitno da je tlo dobro drenirano i da se ne zadržava voda oko lukovica. Cvjetne stapke mogu narasti čak i do 1,5 metara, a cvijetovi su prilično veliki, dugotrajni i navodno mirisni – nažalost, miris još nisam kod svojih zamijetila, vjerojatno imam neki kultivar koji ne miriše. Ima dugi period cvatnje jer se bijeli cvijetovi otvaraju postupno prema vrhu.Voli direktno sunce, zaštićeno mjesto od jakog vjetra. Najljepše su posađene u skupinama (ne kao moje prošle godine s dalijama:)).
Razmnožava se sjemenom, jer iako je to biljka s lukovicom, oko matične biljke ili nema malih lukovica, ili ih ima jako malo. Klijanje galtonie mi je bilo nešto sasvim novo i neobično, jer se mlade biljčice ne rješavaju ovojnice sjemena, nisu dvosupnice nego sjemenka hrani mladu biljku na vrhu prilično dugo, a početno naraste samo jedna vlat:
Uzgojena iz sjemenja može prvi put procvasti već druge sezone, kod mene se to nažalost nije dogodilo jer sam male biljčice posadila na presušno mjesto i nisu mi baš nešto narasle prošle godine:
Odrasla lukovica mi se je dosad samo jednom podijelila, zato ih želim više uzgojiti iz sjemenja.
Cvate sredinom ljeta, prilično dugo, ponekad iz jedne lukovice potjera i naizmjence više cvjetnih stapki. Pupoljke počinje tjerati već krajem lipnja, a cvatu cijeli srpanj i dio kolovoza.
Ove su godine posađene na drugo, vlažnije mjesto, u zavjetrini (točno kako im odgovara), te su jako dugo cvale ove godine – jedna cvjetna stapka još i sad cvate – dakle ukupno duže od 2 mjeseca.
.
Nakon što ocvate, na mjestu cvjetova ostaju velike zelene čahure koje se, kako zori sjeme, postupno suše. Kad je sjeme zrelo, otvaraju se na vrhu i rasipaju se crne sjemenke.
.
Od nametnika mogu ih napasti puževi, i to uglavnom manje, nježnije biljčice.
Da li može prezimjeti kod mene vani ili ne je diskutabilno, prema nekim literaturama da, prema nekim ne. Zimi postoji opasnost da radi viška vlage istruli na otvorenom. Ja ju za svaki slučaj sadim najesen u tegle i spremam na tavan. Prema nekim literaturama, najviše voli da ju se ne dira, ne voli presađivanje, tad najobilnije cvate. Stoga ću ove zime pokušati ostavti nešto od uzgojenom podmladka ostaviti preko zime vani, pa ću pratiti rezultate. Isto tako, ove godine mi je izrasla i procvala na gredici na koju ju nisam sadila, malo dalje o mjesta gdje je rasla prošle godine, što bi najvjerojatnije značilo da sam jednu lukovicu prošle godine propustila izvaditi iz zemlje. Ali, kako još nisam 100% sigurna da je to točno, ipak ću dio lukovica izvaditi i spremiti na sigurno:)
