0
Eucomis bicolor je lukovičasta trajnica iz obitelji Hyacinthaceae, porijeklom iz Južne Afrike. Općenito se cijeli rod Eucomisa često naziva ananas ljiljan, jer mnogo biljaka iz tog roda ima cvijet koji liči na ananas. Eucomis bicolor ima velike lukovice, veliku lisnatu rozetu i prilično veliki cvijet, odnosno skupinu zeleno-ljubičastih cvijetića koja izgledom jako podsjeća na izgled ananasa.
Lukovice eucomisa možete pronaći na proljeće u cvjećarnama, doduše malo su rijeđe u ponudi, ali uporni će ih pronaći. Osim iz lukovica, eucomis bicolor se može uzgojiti iz sjemenki, lisnih reznica i iz dijela ( “listića) lukovice. Ovako uzgojene biljke eucomisa prvi će puta cvjetati tek za 3-4 godine, a ako imate sreću da vam se je odrasla lukovica podijelila, što se događa rijetko, ona će cvasti prvi put za otprilike 2 godine.
Eucomis bicolor se može uzgajati i u teglama i na otvorenom. Voli sunčanu poziciju, ali podnosi i polusjenu. Lisnata rozeta naraste do 60 m, a cvjetna stapka naraste u visinu do 40 cm. Ako se sadi na otvoreno, sadi se na dubinu od 1-2 visine lukovice, ako se sadi u teglu vrh lukovice treba biti u ravnini s zemljom u tegli. Ja ga osobno uzgajam u teglama i zimi unosim unutra – najesen se lukovice mogu ili vaditi ili ostaviti da se supstrat posuši i tako ih čuvati tokom zime. Preporučljiva temperatura za čuvanje zimi ne bi smjela biti viša od 10 stupnjeva.
Prema iskustvima nekih vrtlara, može prezimjeti vani i u kontinentalnim krajevima. Podnosi niske temperature do nekih -12 stupnjeva, pa je potrebno dovoljno ga duboko posaditi i mjesto gdje je posađen dobro zaštititi tresetom i grančicama. Osim toga, jako je i bitno u kakvom je tlu posađen – mora biti dobro odjedito, drenirano tlo. Naime, eucomis voli vlagu, ali previše vlage odnosno zadržavanje vode u tlu uzrokovati će trulež i propadanje lukovica. Kako ga nikad nisam ostavila vani preko zime, ne mogu garantirati da će sigurno prezimjeti kod nas, pogotovo što zadnjih zima temperature jako padaju i ispod -20. Osobno ću probati ostaviti par lukovica vani u zemlji kad ga razmnožim, pa ću naknadno još o tome pisati.
Lukovice eucomisa se sade u rano proljeće u tegle, ili na otvoreno. Evo kako izgleda razvoj eucomisa u tegli – većina mladih izboja prekrivena je tamnim točkama, i odrasle biljke znaju imati točke, uglavnom na cvjetnoj stapci i naličju podnožja listova. Sve 4 lukovice koje sam ove godine posadila su neujednačeno nicale, pa tako možete vidjeti sve faze razvoja – čim malo naraste, ubrzo se pojavljuje i cvjetna stapka s karakterističnom “čuperkom listova” na vrhu.
Osim toga, na 2. slici i možete vidjeti 2 mala listića koja vire iz zemlje – to su eucomisi koji su proklijali iz sjemena.
S obzirom da eucomis ima prilično veliku lisnatu rozetu, treba i dosta prostora, stoga ako sadite više eucomisa skupa, birajte čim širu teglu.
Cvatnja počinje rastom cvjetne stapke u visinu, i nakon toga se počinju otvarati mali cvjetići, od dolje prema gore.
U vrijeme cvatnje, eucomis treba dosta vode i traži redovitije zalijevanje – primjetiti ćete to i sami ako mu “uvenu” listovi. Ali nemojte zaboraviti da nakon cvatnje smanjite zalijevanje, jer od viška vode mogu istruliti lukovice.
Cvatnja se može protegnuti od lipnja pa sve do kraja kolovoza. Za vrijeme cvatnje jako privlači pčele.
Cvat eucomisa bicolor je pravo malo remek djelo prirode, zeleni cvjetići obrubljeni ljubičastom bojom:
Nakon što ocvate, počinju rasti zeleni plodovi u kojima se formira sjeme. Nakon što je sjeme zrelo, plodovi posvijetle i počinju se otvarati na dnu i počinje se rasipati sjeme. Što se tiče samog nastanka sjemenja, ponekad ćete pronaći tek pokoju sjemenku, unatoč tome što će biljka uredno imati velike zelene plodove, većina ih može biti prazna. Ponekad će čahure biti prepune sjemenki – naravno, čim imate više biljaka eucomisa i što im je ujednačenija cvatnja, to će biti i puno veći postotak oprašivanja i sjemenki.
.
Sjeme je crno, kruškolikog oblika i dužine do 1 cm. Eucomis Uspješno raste iz sjemena, klijavost je vrlo visoka, samo da bi se razvila biljka do veličine kad cvjeta, potrebno je otprilike 4 godine.
Eucomis bicolor je biljka koja ne traži puno pažnje, a svojim neobičnim, egzotičnim izgledom plijeni pažnju vrtlara i mnogi ga rado sade u svom vrtu. Kod njegovog je uzgoja najbitnije pronači mjesto i način uzgoja koji će mu kod vas najviše odgovarati. Meni je ovo bila treća godina i mislim da sam konačno uspjela izvući maksimim od njegove ljepote, s time da ću ih iduće godine posadili u još malo širu teglu. Prve sam ga godine posadila na prevlažnu i nabitu gredicu i jedna mi je lukovica propala a druga nije uopće cvala, druge godine zasebno u tegle, ali eto, ove treće godine su posađeni u skupini i najviše sam zadovoljna takvom sadnjom eucomisa.
