Crni sljez je ukrasna, jestiva i ljekovita cvjetnica iz obitelji sljezova, Malvaceae. Porijeklom je iz Zapadne Europe, Sjeverne Afrike i Azije. Ovisi o podneblju u kojem raste, uzgaja se kao jednogodišnja ili višegodišnja biljka koja je grmolikog rasta i naraste čak i do 2 metra ako joj uvjeti odgovaraju. Podnosi smrzavanje do -20 stupnja zimi. Cvate neprekidno cijele godine, čak i poslije prvih mrazeva i jako privlači pčele i ostale kukce.
Sije se u rano proljeće, može se posijati u tegle u zatvorenom u 3. mjesecu i kasnije rasaditi, ili od 4. mjeseca direktno na otvoreno. Jako brzo raste i vrlo rano počinje cvjetati.
Kod crnog sljeza, jestivo je lišće, cvijetovi i nezrelo sjemenje. Iako crni sljez ne voli i zaobilazi stoka prilikom pašnje, crni sljez točnije kuhani mladi listovi crnog sljeza su ukusno povrće (npr u juhama) koji se redovito konzumiraju u nekim europskim zemljama. Također se koriste svježi listovi i cvjetovi u salatama. Svježe sjemenke se mogu grickati.
Crni sljez sadrži ljekovitu sluz, a ljekovit je i korijen, i lišće i cvijeće. Korijen se bere u jesen ili na proljeće, listovi u vrijeme cvatnje, cvijetovi u vrijeme kad su u punoj fazi cvjetanja. Suše se na sjeni i na prozračnom mjestu. Najviše se koristi kod upale dišnih puteva i problema s probavnim traktom, u obliku čaja. Odličan je laksativ za malu djecu. Također pomaže kao oblozi za modrice, ubode insekata i upale. U kombinaciji s eukaliptusom odličan je lijek za kašalj.
Iz crnog sljeza se dobiva prirodna žuta i zelena boja.
Osim pčela, kao i sve ostale vrste sljezova, i crni je sljez jako privlačan vatrenoj stjenici, potpuno neopasnom kukcu. Često je potkraj ljeta prepun tih kukaca. Vole ga i ose.
Slika: Vatrene stjenice na crnom sljezu
Na gornjoj slici možete vidjeti i kako izgledaju čahure s sjemenjem. Isprva su zelene, kako se suše postaju tamno sive, promjera oko 1 cm. Tad se mogu podijeliti na “režnjeve”, unutar svakog režnja je mala crna sjemenka.