0
Nakon što smo posadili rajčice na otvoreno i one su krenule s rastom, vrijeme je za redovito uklanjanje zaperaka i privezivanje uz potporanj.
Zaperci su nove grane koje tjeraju uz svaki list, zato ih u Međimurju zovu i “zalisnice”. Svaka ona stremi da naraste čim veća i bori se za prostor, pa ako to ne bi uklanjali, rajčica bi bila grmolika i grane bi rasle vodoravno na sve strane, te se tako u ukorjenjivale pri dodiru s tlom. To je prirodni rast rajčice i takav uzgoj je odličan izbor za krajeve gdje nema puno vlage koja pogoduje širenju gljivičnih bolesti.
Kod uzgoja rajčice u krajevima gdje je česta pojava plamenjače i ostalih gljivičnih bolesti, bolje je uklanjati taj donji dio zaperaka i listova. Razlog tome je što se gljivične bolesti razvijaju pri tlu, te ako nakon kiše ostane vlažno u donjem dijelu rajčice, veća je mogućnost da se tu počnu širiti gljivične bolesti. Zato mičemo taj donji dio listova i zaperaka – da iznad tla ostane prozračno i brzo se osuši nakon kiša.
Također, svakako pomalčirajte ispod rajčice i posadite grmove rajčica dovoljno razmaknute – opet kako biste spriječili zadržavanje vlage, a time i širenje gljivičnih bolesti.
Rajčice vežemo uz potporanj. U trgovinama s vrtlarskim priborom postoji veliki izbor kolaca: plastični, metalni, bambusovi štapovi… U biovrtu za rajčice koristim drvene kolce – od bagrema i hrasta, koje sam kupila u lokalnim pilanama, te bambusove štapove. Bitno ih je spremiti preko zime na suho i hladno, i tako oni mogu potrajati godinama, pa je to dobra dugoročna investicija. Ako ih preko zime držite na suhom, ali opet da budu izloženi vanjskim hladnoćama, ne morate se bojati eventualnog zadržavanja gljivičnih bolesti na kolcima.
Za privezivanje ja koristim tanji konop. Prednost pred raznim sintetičkim materijalima je taj da se on do kraja sezone dovoljno razgradi da ga možete jednostavno otkinuti s stupa, a kako je u pitanju prirodni materijal koji se prirodno razgradi, ne morate ga skupljati i odnositi s vrta.
I za kraj, želim vam obilje rajčica ove sezone. Odlična vrtlarska godina za uzgoj rajčica je ona u kojoj nema previše kiša i zadržavanja vlage što pogoduje širenju gljivičnih bolesti, nego toplo i suho ljeto. A ako napravimo dobru pripremu kod uzgoja, da čim više umanjimo mogućnost zadržavanja vlage u krošnji rajčice, napravili smo pola posla obrane od gljivičnih bolesti.
Sve detaljno o ovoj temi pogledajte i u sljedećem videu:
