Cijepljenje je jedna od tema o kojoj i mnogi pojedinci, ali i stručnjaci na ovom području imaju suprotne stavove. Ovo je tema koju proučavam već godinama i na temelju svih pročitanih članaka, knjiga, pregledanih dokumentaraca i sl., ali i iskustva ljudi koje poznajem, moj je stav da doista nema dovoljno dokaza koji bi me uvjerili u sigurnost cjepiva i da se u sustavu zdravstva premalo govori o svim nuspojavama koje se stalno, ali i sve češće događaju. Naglašava se da su nuspojave rijetke, zanemarive u odnosu na dobrobit koje cjepiva donose, ali ne govori se koliko one mogu biti kobne. Pa tko će tako vratiti život jednoj djevojčici koja je živjela u selu kraj mojeg, koja je nakon rutinskog cjepiva doživjela kobnu reakciju koja ju je bacila u komu, i tako je ostala živjeti u praktički vegetativnom stanju do svoje 40-te godine, nakon čega je umrla? Tko može vratiti djetinjstvo svoj onoj autističnoj djeci čiji se roditelji pitaju kako to da su im djeca bila bistra i živahna prije cijepljenja, a nakon cijepljenja odjednom su se promijenila, nakon čega ima je dijagnosticirani autizam? Ili djeci koja su nakon cijepljenja oboljela od leukemije, neka oboljela od dijabetesa, kroničnih alergija, artritisa, meningitisa, encefalitisa, neka su razvila poremećaje u ponašanju – hiperaktivnost, disleksija, poteškoće u učenju ili su dobila upravo onu bolest protiv koje su cijepljeni…koja je onda svrha cijepljenja?? I što ako to bude i moje, ili vaše dijete? Koja moguća odšteta farmaceutske industrije može vratiti zdravi život toj djeci? Kako biti dobar roditelj i odvagnuti sve te činjenice i preuzeti taj rizik? Pogotovo ako vas nitko ne upozori na to? Nema nikakve pisane garancije da cjepivo neće prouzrokovati štetne posljedice, odnosno da nakon cijepljenja neće doći do zdravstvenih komplikacija, pa čak i smrti djeteta. Prilikom obveznog cijepljenja niti pedijatri, niti školski liječnici, niti proizvođači cjepiva, niti oni koji djecu na to obvezuju ne potpisuju izjavu o odgovornosti za cjepivo.
Mislim da za početak cijeli naš zdravstveni sustav previše gura informacije o prednostima cijepljenja, ali premalo govori o potencijalnim opasnostima. Osim toga, jako malo se i slučaja evidentira kao nuspojave, mnogi roditelji ih niti ne povezuju s cjepivima jer se ne dogode odmah nakon cijepljenja. Mnoge se i prijavljene nuspojave proglase da nemaju veze s cjepivima. Sve više roditelja se žali kako ne dobivaju dovoljno informacija od liječnika i farmaceuta o potencijalnim opasnostima cjepiva i lijekova, dok se samo naglašavaju prednosti. O nekim cjepivima se čak niti ne informira roditelje, nego se djeca rutinski cijepe bez znanja roditelja!!! Tako je npr. cijepljenje protiv Hepatitisa B obavezno u RH od 2007, godine za svu novorođenu djecu u rodilištima! Sama potreba za time vrlo je upitna, jer se ova bolest prenosi samo krvlju ili spolnim putem, pa ako majka nije zaražena ovom bolesti ( a svaka se trudnica mora testirati na to pa je to poznato) – ovo cjepivo doista nema smisla na novorođenčadi. Osim toga, ovo cjepivo je genetski modificirano. Znanstvenici upozoravaju da genetski modificirana vakcina protiv hepatitisa B sadrži polipeptidnu sekvencu mielin, koja je prisutna i u ljudskom nervnom tkivu. Mehanizmom molekalarne mimikrije ovaj polipeptid može djelovati kao autoantigen i izazvati bolesti autoimune demielinizacije mozga poput multiple skleroze i niza poteškoća u razvoju.
Ovdje možete pročitati rad naših uglednih znanstvenika dr.sc. Marjan Jošt i dr.sc. Eugen Šooš na temu cjepiva protiv hepatitisa B:
Ovo je tek mali popis „zviždača” koji su progovorili o štetnosti i nuspojavama cijepljenja i zbog toga su šikanirani, sankcionirani, tuženi, suspendirani ili su dobili nezakonite otkaze; imunolog dr. sc. Srećko Sladoljev, dr.sc. Lucija Tomljenović, internist dr.med. Lidija Gajski, dr. Snježana Velkov, dr.sc. Željko Poljak, Krešimir Mišak i njegova emisija „Na rubu znanosti”, novinarka Slobodne Dalmacije koja je razotkrila brojne afere i korupcije u zdravstvu Nataša Škaričić, znanstvenik Bernice Eddy(otkrio istinu o SV40), dr. Andrew Wakefield, prvi progovorio o vezi autizma i cjepiva MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) što je potvrđeno na američkom, ali i talijanskom sudu, potom višestruko nagrađivani novinar iz područja humanog zdravlja Mike Adams…
Sve više ljudi iz struke počinje upozoravati upravo o opasnostima cjepiva, a same rasprave o djelotvornosti i dokazima cijepljena postoje od njegovog samog uvođenja. Prva hrvatska liječnica koja otvoreno kritizira farmaceutsku industriju je dr. Lidija Gajski, čiji stav o cijepljenju djece možete pročitati na slijedećem linku:
U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Odbiju li roditelji cijepiti dijete, liječnik ih je dužan prijaviti Sanitarnoj inspekciji koja tada može naplatiti novčanu kaznu. Zaključi li da je djetetu doista uskraćena odgovarajuća zdravstvena zaštita, može ih prijaviti i Centru za socijalnu skrb, da se utvrdi da li roditelji zapostavljaju svoje dijete !?! Sanitarna inspekcija pak podnosi optužni prijedlog o pokretanju prekršajnog postupka, pa se roditeljima (skrbnicima) može naplatiti i 2.000 kuna kazne. S druge strane, Zakon opravdava odbijanje cijepljenja u slučaju da je već bilo nuspojava. Osim toga, roditelje koji odbijaju cijepljenje se prisiljava da potpišu izjavu u kojoj između svega ostalog izjavljuju da “uskraćivanjem cijepljenja djetetu, ugrožavam njegovo zdravlje”. Mnogi roditelji, koji ističu da su odgovorni i savjesni i da u najboljoj vjeri i znanju brinu za zdravlje svojeg djeteta, smatraju te tvrdnju neistinitiom i nedokazivom jer “uskraćivanje cijepljenja” i “ugrožavanje zdravlja” nisu nužno uzročno-posljedično povezani. Mnogu su svjesni mogućih posljedica i upravo brinu za zdravlje svog djeteta odbijanjem cjepiva. Jedan od navoda u toj izjavi je i da “komplikacije bolesti protiv kojih odbijam cijepiti dijete mogu izazvati trajne posljedice i smrt” – ali to mogu uzrokovati i sama cjepiva – pa kako onda cijepljenje može biti opravdano, a odbijanje cjepiva zakonom kažnjivo??. Rizici postoje s obje strane – i necijepljenja kao posljedice zaraznih bolesti, ali i cijepljenja – kao posljedica reakcija na sama cjepiva.
Hrvatskim se zakonom o prisilnom cijepljenju krše osnovna ljudska prava, a u ovom slučaju se krši i ustavno pravo na slobodu.
Jedan od glavnih argumenata pobornika cijepljenja je da su ona pomogla suzbiti sve glavne bolesti od koje su ljudi oboljevali tokom prošlog stoljeća i tako su eliminirali epidemije. Tokom prošlog stoljeća kako su se cjepiva počela uvoditi, doista, statistički se prati i smanjenje bolesti koje su danas na listi cijepljenja. Međutim, tvrdnja da su cjepiva bila isključivo zaslužna za ovo bilo bi samo da su ljudi ostali živjeti u istim uvjetima kao i kada su cjepiva uvedena. A ako realno pogledamo, dakle kada su se uvodila cjepiva ljudi nisu imali sanitarne čvorove, vodu iz vodovoda nego zagađene potoke i bunare koji su pomogli širenje baš tih bolesti, slabe higijenske navike (nisu niti imali sapun!!), a i uvjetima u kojima se je općenito živjelo, dostupnost hrane (tokom i nakon 2. svjetskog rata vladala je glad u mnogim dijelovima Europe). Upravo je to predmet poljske studije koja tvrdi da cjepiva nisu uopće pomogla suzbijanju zaraznih bolest, nego upravo poboljšanje životnih uvjeta:
Sastav mnogih cjepiva su kancerogeni sastojci poput žive, formaldehida, aluminija, virusi, životinjska tkiva i stanice (zečji mozak, pseći bubreg, bubreg majmuna, pileći embrij, fetalni goveđi serum, krv svinje, konja i ovce…) do diploidnih ljudskih stanica, odnosno tkiva abortiranih fetusa.
Programom cijepljenja djeca u Hrvatskoj štite se protiv 10 bolesti te ukupno primaju 45 doza cjepiva. Iako se u kalendar cijepljenja postepeno uključuje sve više cjepiva, stručnjaci se još uvijek nisu usuglasili treba li nam doista ovaj oblik zaštite te jesu li uopće cjepiva sigurna po zdravlje.
Zakonska obaveza cijepljenja u RH je suprotna s praksom mnogih razvijenih država poput skandinavskih zemalja, Njemačke, Austrije, Švicarske, Belgije, Španjolske, Francuske, Japana…. gdje je ono preporučeno, ali ne obavezno. I koliko god nas u našoj državi pobornici cijepljenja upozoravaju da odbijanje cjepiva može uzrokovati povrat bolesti, epidemija i sl, činjenica je da se to u državama s tom opcijom ne događa, i da je visina procijepljenosti oko 95%. Učestalost odbijanja cijepljenja u našoj državi sve je češća – pa su sve češće prijave i kažnjavanje roditelja koji odbijaju cijepiti svoju djecu.
Stoga su u RH pokrenula inicijativa za slobodu odlučivanja o cijepljenju djece, te se tako traži ministarstva zdravstva pokretanje javne rasprave o tome.
Ovu inicijativu podržavaju i glavni urednik Liječničkih novina dr. sc.Željko Poljak, profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu u mirovini i predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata mr.sc. Đula Rušinović-Sunara. Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata 7.11.2013. godine uputila je zahtjev za pokretanjem javne rasprave o obveznom cijepljenju. U tijeku je prikupljanje svih potrebnih materijala i poduzimanje procedure za organiziranje javnih rasprava po cijeloj Hrvatskoj o obveznom cijepljenju djece, a prema najavama zatražit će se i stručna rasprava o problematici cijepljenja uz prisustvo javnosti.
Niti nakon više od mjesec dana Ministarstvo zdravlja nije otvorilo javnu raspravu o obaveznom cijepljenju, na koju je pozvano od strane Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, dok je istodobno putem Sanitarne inspekcije odaslalo brojne naloge za plaćanje novčanih kazni za necijepljenje.
http://udruga-kameleon.hr/tekst/5760/
Stoga se upravo radi na inicijativi Roditelji koji se zalažu za neobavezno cijepljenje u Hrvatskoj, po uzoru na 18 zemalja razvijene Europe, započeli su nedavno javnu kampanju za ostvarenje toga cilja. Pri tome im pomaže Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata, no za provedbu kampanje nužne su donacije te su pozvani svi koji žele i mogu da pomognu dobrovoljnim prilogom.
Ukoliko je tema cijepljenja nešto što je i vama bitno te smatrate da ono mora biti predmet izbora a ne prisile, svakako vas pozivam da se čim prije uključite u ovu akciju. Više o ovome pročitajte na slijedećim linkovima:
http://udruga-kameleon.hr/tekst/5759/
i pridružite se grupi na facebooku:
I još zanimljivih stajališta stručnjaka na ovim temama
i još mnoštvo članaka koji upozoravaju na drugu stranu medalje o cjepivima:
0
