Sirak – sorghum vulgare je tropska biljka iz porodice trava (prosolika žitarica), a kod nas se uzgaja kao jednogodišnja biljka jer ne može prezimjeti hladne zime.
Sirak se uzgaja za stočnu i ljudsku hranu diljem svijeta, a najviše u Africi, Indiji i Kini, za zelenu masu (sijeno, silaža), postrni usjev; za dobivanje škroba, glukoze, sirupa, ulja, alkohola, metlice za metle.
Nisu sve vrste sirka pogodne za prehranu, čak je bilo i slučajeva otrovanja stoke jednom vrstom sirka – stoga oprez s primjenom, jedino ako ste 100% sigurni koju vrstu imate. Također su određene vrste ljekovite, ali nažalost trenutno nemam više podataka o tome.
Prema podacima s Wikipedije, po načinu korištenja se dijele na:
Sorghum vulgare var. ensorghum – za zrno
Sorghum vulgare var. saccharatum – za sirup
Sorghum vulgare var. techicum – za izradu metli i četki
Sorghum vulgare var sudanese – za sijeno i silažu
Slika: Sorghum vulgare var. techicum
Sirak se sije u 4. mjesecu direktno na otvoreno, a najljepše izgleda posađen u skupinama. U početnoj fazi rasta vrlo je nalik kukuruzu: oboje su iz iste porodice Poaceae, samo pripadaju različitim rodovima. Sirak navodno voli puno mineralnih tvari i dosta crpi zemlju.
Sirak je tropska biljka koja voli visoke temperature i odlično podnosi suše, međutim u vrijeme ekstremnih suša zaustavlja rast i nastavlja s rastom nakon kiše. Počinje cvjetati u drugoj polovici ljeta – na vrhu biljke potjera velike i duge metlice, a na krajevima bezbrojnih izdanaka nastaju sjemenke. Naraste u visinu skupa s metlicom do 2 metra. Najljepša je najesen kad sjemenke dobe smeđu boju i metlice posvjetle – tad je vrlo impresivna i živahna pojava u vrtu.
Ova vrsta sirka na slikama je sirak koji se koristi za izradu metli i četki. Ja ga uzgajam radi njegovog izgleda – metle ipak prepuštam stručnjacima za to:)
A najesen, najljepši je u kombinaciji s jesenskim cvijećem jarkih boja, poput vrste amaranta Amaranthus gangeticus.