Salvia viridis je jednogodišnja biljka iz obitelji Lamiaceae, porijeklom s područja od Mediterana do Krima i Irana. Mnogo je godina bila nazivana salvia horminium, a Carolus Linnaeus je 1753. godine opisao 2 posebne vrste biljaka salvie – salviu viridis i salviu horminium – mnogi botaničari još uvijek vjeruju da se radi o 2 posebne vrste. Viridis u prijevodu s grčkog znači zeleno, asocira na mladost i vitalnost, a horminium je grčki mudrac.
Salvia viridis/horminium je idealna za cvjetne gredice, ali je pogodna i za rezano cvijeće i suha u raznim dekoracijama.
Salvia se može sijati u 3. mjesecu u teglice u zatvorenom, ili u 4. mjesecu direktno na otvoreno. Ova mala i nezahtjevna biljčica brzo raste i postaje impresivna kad počne mijenjati boju lišća iz zelene u plavu, ljubičastu, roza ili bijelu – ja nažalost imam samo plavu koju sam uzgojila slučajno iz mješavine sjemena vrtnog cvijeća – u prodaji sjeme nisam nigdje primjetila kod nas.
Cvjetovi salvie horminium nisu ti listovi na vrhu stabljike, cvjetovi su manji i isto plave boje (zapravo odražavaju boju vrha biljke, u mom slučaju je to plavo), a nastaju u pazdušcima listova (pogledajte gornju sliku lijevu stranu, tu se dobro vide cvjetići). Nakon što ocvate ostaju duguljaste zelene mekane dlakave čahure s sjemenjem (sredina gornje slike), koje je crno i duguljasto, malo ga je teže izdvojiti, pa se skuplja skupa s čahurama i kasnije razdvaja. Sama se jako uspješno zasijava.
Može narasti do 60 cm i grmolikog je rasta, po nekim literaturama voli sunčani položaj, po nekim 3/4 dana sunčano, a ja sam ove godine primjetila da joj odgovara pozicija s malo sjene (rasla je u gužvi u blizini rajčice) – nikad mi do sada nije veća i ljepša narasla nego na toj gredici – dakle potvrdila bi tvrdnju o 3/4 dana sunčano. Vole ju leptiri i pčele.
Nakon što ocvate, u ostacima cvjetne “čaše” nastaje sjeme – kad se posuše okrenu se prema dolje i tu su nutra male duguljaste crne sjemenke – pogledajte na slijedećoj slici lijevo:)
Na biljkama salvie kod mene nisam nikad primijetila bolest niti nametnika – na nekim stranicama ne internetu navodi se da ju napada pepelnica, hrđa, trulež, gljivične bolesti, lisne uši, paukove grinje – sve ove bolesti i nametnici su mi znali napasti druge biljke na vrtu, ali na salviu nije ništa došlo, tako da navodim ove bolesti i nametnike pod upitnikom, kod mene je ona otporna i nezahtjevna biljka.
Još jedna prednost salvie horminium je što ju prvi mrazevi ne unište: nakon prvih zahlađenja ne odumire kao većina biljaka, i ako nakon prvih mrazeva ipak temperatura ostaje “podnošljiva” – što se zadnjih godina često događa kod mene – salvia horminium još dugo “cvate” na gredicama.
Slika: salvia horminium poslije prvih mrazeva
U nekim sam literaturama pronašla podatak da sjeme i lišće ove vrste salvie poboljšava okus likera i da je također i ljekovita biljka, navodno pomaže kod upale zubnog mesa.