0
Najbolji savjet za put prema samodostatnosti koji vam mogu dati je: smanjiti kupovinu “hrane” u vrećicama u dućanima i krenuti što više kuhati jela od prave hrane koju uzgojimo u svojim vrtovima.
Za odličan obrok ne trebamo biti vrhunski školovani kuhari niti nam ne treba masu raznih rijetkih ili pak egzotičnih sastojaka da bi ta hrana bila vau. I od najobičnijih domaćih sastojaka s vrta možemo skuhati prefina jela.
Najljepši dio uzgoja hrane meni je to što ona može ići direktno s vrta na stol i što postoji bezbroj toliko jednostavnih recepata kako u kratko vrijeme skuhati savršen obrok. I iako sam možda pred 20-tak godina mislila da ne volim kuhati, zapravo nakon što sam kreirala vlastiti vrt, malo pomalo zaljubila sam se i u pripremu hrane.
Volim jednostavnost i volim brzinu jer sam po prirodi takva osoba, brza i jednostavna. No i na taj način možemo skuhati prefina jela bez previše gubljenja vremena i bez previše kompliciranja. A kuham ono što dakle imam na dohvat ruke – bilo direktno s vrta, bilo ono što imam spremljeno u ledenici. Uz minimalno sastojaka iz dućana.
Odrasla sam u tradicionalnoj međimurskoj obitelji gdje se je uvijek kuhala hrana i drago mi je što je to naslijeđe koje je ostalo i meni, pa i danas jedemo puno varijacija klasične međimurske kuhinje – samo u mojoj verziji je sve vegetarijanski. No i dalje ukusno i savršeno, i moguće je nahraniti se i biti savršeno zdrav bez ubijanja i patnji životinja. Meni je ovo jako bitno, ono što jedem jedna mi je od najbitnijih stavaka jer odabirom hrane direktno djelujem i na svoje zdravlje, ali i na stanje planeta i ostalih živih bića – a to je dakle lokalno, sezonsko, organsko i etično. Štoviše, suprug i ja smo zaključili da su nam zapravo vegetarijanske verzije međimurskih jela i puno ukusnije. I imam tu veliku privilegiju da mi je baka još živa 88-godišnjakinja koja nam i dan danas skuha ručak parput na tjedan, pa onda jedemo i kod nje i na taj način zajedničkim obrokom održavamo i vezu s obitelji.
Najviše volim pripremati hranu za goste i uvijek osmišljavam neke nove verzije hrane s već poznatim sastojcima, tako da na stolu uvijek bude nekog iznenađenja. Obožavam grašak, grah, krumpir, tikvice, mahune, slatki i kiseli kupus, hajdinsku kašu….. i divote se mogu od toga spremiti – dio pogledajte i na fotografijama u tekstu.
Prava ljepota ovakve hrane, je da jednom kad uzgojite vlastitu hranu i kad ju sami pripremate, zaista znate pravu vrijednost ove hrane i istinski ste zahvalni na tome. Nisu badava one molitve i zahvale za hranu u mnogim kulturama pred jelo – jer se je nekad zaista trebalo pomučiti da bi hrane bilo dovoljno na stolovima.
Za hranu u vrećicama nema potrebe za zahvalom, zar ne? E da, u tome je velika razlika.
Hrana zaista nije “samo” hrana, odabirom i pripremom hrane itekako djelujemo i na naše zdravlje, i na lokalnu zajednicu, i na stanje svijeta. I to je izbor koji donosimo svaki dan. Moćno, zar ne?
A jednostavne recepte za ono što uzgojimo na našim vrtovima pripremam vam u mojoj novoj knjizi o uzgoju povrća – gdje ću vas upoznati s uzgojem povrća na vrtu – ali i što s njime jednom kad ga uberemo.
