0
Imamo toliko prekrasne i plodne zemlje u Hrvatskoj, a puno je toga danas zapušteno.
Kad se sjetim svog sela u Međimurju nekad – gotovo svaka kuća imala je ne jedan, nego dva vrta. Ispred kuće bio je “vrčak” – mali vrt s najpotrebnijim biljem i povrćem nadohvat ruke, a iza okućnice veliki glavni vrt iz kojeg se hranila obitelj.
Danas gledam isto to selo, nema više vrčaka, često nema ni cvjetnjaka, sve se svodi na travu i grmlje – a i to nekima smeta jer ih treba zaobilaziti kod košnje, pa i to znaju vaditi van. Istovremeno, kosi se svakih nekoliko dana bez razmišljanja o kukcima, pticama i drugim organizmima, a tko ne kosi po pravilima modernog “reda”, odmah je proglašen neurednim.
Vrtove imaju rijetki, jer ljudi “nemaju vremena”. Odnosno budimo realni: ne želi se naći vremena za to.
Jer radila sam i ja cijele dane, jedno vrijeme na čak 2 mjesta + izvanredno studirala – i našla sam istovremeno vremena za vrt.
I možda zvuči grubo, ali mislim da trebamo stvari početi nazivati pravim imenom:
– velik dio društva postao je komotan, pasivan i potpuno odvojen od stvarnog života i hrane. I jednostavno se je ulijenio.
Kupili su nas jeftinom hranom iz cijelog svijeta, akcijama u trgovačkim centrima i idejom da je “normalno” sve kupiti gotovo i bilo kad u godini. Ali ljudi moji, to je toliko pogrešno i loše za sve nas.
Čim su više odvojeni od prirode od prirode, ljudi sve manje razlikuju pravu hranu od industrijske, sezonsko od umjetno dostupnog cijele godine i kvalitetu od marketinga. Većina je zaboravila što je sezonska i lokalna hrana i zašto je upravo ona najbitnije za naše zdravlje. Ne možemo dobiti dovoljno vitamina i minerala iz „svježe“ salate iz Italije, „svježih“ rajčica iz plastenika Španjolske, „svježeg“ grožđa iz Indije“, „svježih“ šljiva iz južne Afrike i „svježih“ borovnica iz Južne Amerika – i to u prosincu ili siječnju. Svo voće i povrće čim se pobere krene gubiti vitamine i ostale nutrijente, a ako dolazi s drugog kraja svijeta treba ga dodatno nečim tretirati da ostane svježe, dodajmo k tome da druge države van EU koriste pesticide koji su zabranjeni u EU – a da k tome ne spominjem i trošak prijevoza, ambalaže… da bi na kraju jeli odstajalo voće i povrće, niti približno onome što je lokalno, sezonsko i organsko.
I onda se govori: “dobra organska hrana je preskupa”. Ali istovremeno uvijek ima za cigarete, nove mobitele i gomilu stvari bez kojih se realno može.
Dok oni rijetki poljoprivredni proizvođači koji pokušavaju raditi kvalitetno i odgovorno sve teže opstaju – uz državu koja ih zatrpava pravilima i zakonima umjesto da ih podržava. Jer eto – u trgovačkim centrima je sve jeftinije, a na hrani se najviše „love“ akcije. Ne na odjeću i mobitele jer to se zna da kvaliteta vrijedi, ali eto.
A kako ljudi preuzimaju sve manje odgovornosti za hranu i okoliš, tako i EU sve više donosi zakone prilagođene velikim korporacijama koje imaju novac, lobije i resurse. Upravo se donosi zakon o sjemenu koji ograničava razmjene sjemenja, deregulacija GMO-a kojim nam žele uvaliti nove GMO-e bez obaveze označavanja, deregulacija pesticida i GM organizama – sve u korist korporacija, a nama na štetu.
I onda ljudi poput mene, koji uzgajaju vlastitu hranu i pokušavaju živjeti povezanije s prirodom, ispadaju “drukčiji”, “entuzijasti” ili nekakvi posebno vrijedni ljudi. Zar stvarno?
A zapravo… prije samo 30-ak godina to je bilo potpuno normalno.
Pa kako smo došli do toga da:
– je normalno stalno kositi travu – ali nije normalno imati vrt?
– je normalno kupovati borovnice van sezone iz drugog dijela svijeta – ali nije normalno ako se trudimo jesti samo sezonski i lokalno?
I kakvi smo to ljudi postali da svako proljeće treba objašnjavati ljudima zašto je prečesta košnja loša za bioraznolikost – i da imamo odgovornosti prema drugim bićima?
Imamo toliko okućnica, toliko zemlje, toliko mogućnosti za obilje i veću neovisnost.
A za što smo to zamijenili?
Za borovnice i grožđe u prosincu? Instant hranu u vrećici? Dostavu hamburgera u plastici?
Za “privilegiju” da sve bude dostupno odmah, bez truda i bez razmišljanja? Jer je tako „lakše“?
Možemo li bolje? Koliko vas razmišlja slično?
Za sve vas koji želite napraviti razliku svojim izborima i svojim životom, pozivam vas da mi se pridružite u mjesecu neovisnosti u Biovrtu – na besplatnim online predavanjima, radionicama i obilascima imanja. sve detalje pročitajte OVDJE.
