0
Vrhunac je rajčica, a vi imate obilje plodova koje ne stignete pojesti? Vrlo ih je jednostavno spremiti za zimnicu i za to ne trebate nikakvo posebno znanje niti sastojke.
Rajčice je najjednostavnije ukuhati u umak koji možete koristiti tijekom cijele godine. Jedini sastojak za taj umak su – rajčice, a možete na kraju dodati tek malo šećera i soli.
ŠTO S KOŽICOM RAJČICE?
Rajčice možete narezati na kockice i staviti u lonac pa na lagano kuhanje od najmanje 3 sata. Na dno lonca stavite malo vode, za početak kuhanja dok rajčica ne pusti sok.
Da bi izbjegli da kasnije u umaku ostane kožica koja mnogima smeta, rajčicu treba narezati na što sitnije kockice ili kasnije sve usitniti štapnim mikserom.
Kožicu možete i jednostavno oguliti na način da cijele rajčice nakratko umočite u kipuću vodu i onda ogulite rajčice – nakon vruće vode jako se lako guli. Ali kako kožica rajčice sadrži brojne vrijedne fitonutrijente, bolje da ju ostavite u umaku.
Stoga preporučujem usitnjavanje umjesto guljenja ili pasiranja. Naime pasiranjem izdvajate kožicu iz gotovog umaka, a time i korisne sastojke, a pasiranje je istovremeno i veliki i naporni posao koji radije izbjegnite.
NAJJEDNOSTAVNIJA VERZIJA UMAKA S NAJMANJE POSLA:
Najjednostavniji način je jednostavno rajčice prvo narezati – može i na veće dijelove, očistiti od sjemenja koje si sačuvajte za iduću godine. Rajčice zatim usitnite u blenderu, pa onda stavite na kuhanje od 3-4 sata na laganoj vatri uz redovito miješanje.
Dovoljno je tek toliko da lagano ključa i da se polako višak vode isparava iz umaka. Kad se nakon 3-4 sata umak svede na najmanje 50% prijašnje količine, to je to. Možete dodati malu žličicu soli i žličicu šećera na 5 litara gotovog umaka, pred sami kraj kuhanja.
Sve što trebate onda je staviti ga u prethodno dobro oprane i zagrijane staklenke, dobro zatvoriti novim čepovima koje ste prethodno ili prokuhali ili iznutra pobrisali alkoholom, te stavite na sporo hlađenje (prekrijte sve s nekoliko kuhinjskih krpa ili dekom). Jedni i preokreću staklenke nakon punjenja, pa dok se ohlade okreću natrag.
Nakon toga spremite staklenke u smočnicu, ako ju nemate poslužit će i kuhinjski ormarići ili ormar za cipele u hodniku, te koristite po potrebi. Dobro pripremljen umak može stajati i preko 2 godine, iako u njemu nema konzervansa – ovo je provjereno.
Nakon otvaranja umak obavezno stavite u hladnjak i morate ga potrošiti u roku od nekoliko dana, s obzirom da ne sadrži konzervanse. Zato kod samog pakiranja u staklenke odaberite veličinu staklenke koja će najbolje odgovarati vašim potrebama kod korištenja.
ZAŠTO UOPĆE KUHATI RAJČICU – ŠTO KUHANJEM GUBIMO, A ŠTO DOBIVAMO?
Često se kod pripreme zimnice postavlja pitanje gubimo li kuhanjem vrijedne sastojke rajčice. Odgovor je: nešto gubimo, ali nešto i dobivamo.
Vitamin C osjetljiv je na visoke temperature pa se njegov udio tijekom kuhanja smanjuje. Međutim, rajčica je zanimljiva upravo zato što termičkom obradom dobiva jednu drugu važnu nutritivnu prednost. Likopen, snažan antioksidans iz skupine karotenoida, nakon kuhanja postaje bioraspoloživiji, odnosno naše ga tijelo iz termički obrađene rajčice lakše iskorištava. Zagrijavanje i usitnjavanje razgrađuju strukture biljnog tkiva i tako olakšavaju oslobađanje karotenoida.
Zato nema potrebe svježu i kuhanu rajčicu suprotstavljati kao „bolju“ i „lošiju“. Obje su vrijedne, samo na različite načine. Tijekom ljeta vitamin C i druge spojeve osjetljive na toplinu možemo dobiti iz obilja svježih rajčica te drugog sezonskog voća i povrća, dok nam kuhana rajčica pruža, među ostalim, vrlo dobar izvor lakše iskoristivog likopena. I još bitno: likopen je topiv u ulju, pa kasnije prilikom pripreme jela dodajte i malo ulja da biste maksimalno iskoristili prednosti kuhane rajčice.
Dodatna prednost kuhanja je i reduciranje rajčice u koncentrirani umak. Naime, isparavanjem vode znatno smanjujemo volumen i prostor potreban za pohranu, pravilno konzerviran umak u staklenkama može stajati i više godina, a zimi već imamo napola pripremljeno jelo koje samo otvorimo i upotrijebimo, čime štedimo i vrijeme i energiju za svakodnevno kuhanje.
Naravno, kuhanje nije jedini način spremanja rajčice. Možemo je zamrznuti, sušiti, fermentirati ili preraditi na brojne druge načine. Zamrzavanje, primjerice, ima prednost minimalne termičke obrade, ali zahtijeva dovoljno prostora u zamrzivaču i stalnu potrošnju energije. Kod mene su dva zamrzivača već puna drugih namirnica, dok ovako mogu spremiti velike količine umaka u staklenke koje mi stoje u smočnici cijelu zimu, pa i dulje, i odmah su spremne za korištenje.
Postoji razlog zašto ljudi stoljećima kuhaju umake, suše hranu, fermentiraju je, zamrzavaju i jedu svježu – svaka metoda nešto sačuva bolje, nešto lošije i ima svoju praktičnu svrhu.
Zato nema jednog jedinog „ispravnog“ načina. Najbolji je onaj koji odgovara onome što želimo sačuvati, količini hrane koju imamo i načinu na koji ćemo je poslije koristiti.
A kako sačuvati sjeme rajčice, pogledajte u mom videu:
