0
Lathyrus latifolius ili grahorica trajnica je višegodišnja vrste grahorice penjačice. Porijeklom je iz Europe i pripada obitelji Fabaceae.
Može narasti u visinu preko 2 metra i treba oslonce za penjanje, najbolje ju je posaditi uz žičanu ogradu. Uzgaja se u dekorativne svrhe i postoji u dvije boje cvjetova: roza i bijela.
Uspijeva u gotovo svim vrstama tla i podnosi sušu. Kao i sve ostale vrste mahunarki, obogaćuje dušićnim kvržicama na korijenju okolno tlo dušikom.
Ovo je vrsta sporošireće vrste grahorice, dakle svake godine se nešto umnoži, ali ne postaje invazivna. Međutim, unatoč činjenici da su njeni cvjetovi prekrasni, teško se je riješiti kad negdje naraste, tako da se ponegdje čak smatra i korovom (Izvor: Wikipedia). Ako se uzgaja bez potpornja poliježe se i prekriva tlo, a to znači da može dobro zaštititi tlo od isušivanja i sl.
Najbolje raste na sunčanoj poziciji, ali podnosi i blagu polusjenu. Kod mene raste na poziciji gdje je pola dana na suncu, pola dana u sjeni i izgleda da joj odlično odgovara.
Svake zime nadzemni dio odumire i na proljeće biljke započinje s rastom. Kod mene se prvi izbojci pojavljuju krajem travnja/početkom svibnja i ubrzano počinju s rastom.
Raste vrlo brzo, a za penjanje se pomaže s viticama. Penjačicama koje imaju takav način penjanja najpogodniji potporanj je žičana ograda ili nešto slično, za nju se može čvrsto uhvatiti. Štapovi su manje pogodni za prianjanje viticama.
Potkraj lipnja pojavljuju se prvi pupoljci iz pazdušca listova.
Pupoljci su na dužim stapkama, isprva mali i zeleni, pa kako rastu žuti i na kraju procvatu u roza (ili bijeloj ) boji.
.
Cvate u skupini cvjetova, u prosjeku 4-11 cvjetova. Za razliku od jednogodišnje vrste grahorice, ova vrsta ima puno obilnije cvjetove, ali nažalost, ovi cvjetovi nisu mirisni. Nakon što ocvatu, latice počinju blijediti i polako se suše. Cvatnja traje oko 2 mjeseca, a može potrajati sve do početka jeseni.
Oprašuju ih bumbari i pčele. Posjećuju ih i leptiri radi nektara, ali leptiri nisu oprašivači grahorice.
Nakon cvatnje nastaju čahure s sjemenjem, izgleda karakterističnog za mahunarke. Mahune su isprva zelene, a kad sjeme dozori posmeđe i osuše se.
Ako želite skupiti sjeme morate ga pobrati na vrijeme, jer se nakon određenog vremena čahure počinju same otvarati i sjeme se rasipa unaokolo. Sjeme je malo, smeđe i okruglo, negdje upola manje od zrna graška.
Grahorica se razmnožava podjelom rizomatskog korijenja, ili sjetvom sjemenki. Ove sam ju godine prvi put probala razmnožiti sjemenom, pa sam posijala nekoliko sjemenki na proljeće u teglicu. Sjeme je klijalo vrlo neujednačeno, u razmaku i preko 2 tjedna, poneko je klijalo čak i do 30 dana.
Isprva su narasle samo tanke duge stabljike, iskreno izgledale su mi jako nestabilno što tako jure i zrak, ali ubrzo su stale s rastom. Premjestila sam ih kasnije van i iz baze biljke ubrzo je naraslo još nekoliko stabljiki. Uglavnom, ostale su u teglicama cijele godine i nisam ih presadila na otvoreno. Pretpostavljam da ukoliko bi bile presađene na otvoreno možda bi čak i cvale i prve godine, ali ovako, u maloj teglici s vrlo ograničenim prostorom i hranjivima, nisu puno narasle. U svakom slučaju, zaključak pokusa je da kod uzgoja iz sjemenki treba biti strpljiv, ali je uzgoj prilično jednostavan. Mogu se presaditi na otvoreno već iste godine, ili se isto tako mogu i sijati direktno na otvoreno – jedino u tom slučaju, eventualno usred posljedice previše ili premalo oborina, možda klijavost ne bi bila 100% kao što mi je bila u teglici. Prije sjetve, preporuča se namakati sjeme 24 sata prije u vodi.
Nigdje nisam našla podatke o toksičnosti niti jestivosti ove vrste, te ju izričito preporučam kao ukrasnu biljku.
Trajnica grahorica je penjačica koja odlično raste i prekriva žičane ograde. Ukoliko imate takav prostor i još ne znate što tu posaditi, ovo bi mogla biti biljka koju tražite.
