0
Zanimljivo je to kako mnogi vrtlarenje povezuju s teškim radom, naporom i mukom, znojem na čelu i blatom pod noktima.
Kad bi tako gledali, zašto bi se zapravo itko bavio ovim poslom?
Hrana iz cijelog svijeta je dostupna u svakom trgovačkom lancu, čemu se uopće mučiti ovim “bezveznim poslom”, kad se možemo baviti puno “pametnijim” poslovima i onda zarađujući više, možemo kupiti koju god hrani želimo? U konačnici, pa zar to sad na kraju nije posao koji ostaje onima koji nisu postigli ništa drugo u život, pa su primorani raditi na zemlji? – reći će vam danas mnogi. I ja nisam imala puno bolje mišljenje u mojim ranim 20-tima, s time da sam cijeli život slušala od mojih roditelja da “moram učiti i napredovati u životu po uredima, da ne završim raditi na zemlji” To bi valjda bila strahota po njima.
I gdje sam ja završila na kraju? Ostavila ured i pobjegla na zemlju.
Zašto?
Jer sam otkrila da vrt i zemlja nisu samo puki uzgoj hrane.
Jer sam otkrila ogromnu i nemjerljivu radost u stvaranju u suradnji s prirodom.
Jer sam povratkom prirodi postala doslovno druga osoba. Strpljivija, zahvalnija, poniznija, smirenija. Konačno uzemljena.
Prije vrta nešto je uvijek “vrelo” u meni, neki nemir i neispunjenje koje me je samo tjeralo na sve strane.
S vrtom je konačno sve sjelo na mjesto. Oblikovalo me je kao novu osobu, puno svjesniju svega oko sebe, ali i same sebe u cijeloj ovoj priči.
Da, vrtlarenje u skladu s prirodom me je zaista učinilo puno boljom osobom. Dalo mi je sasvim novu dimenziju života. Dalo mi je smislenost životu.
I da, iako u vrtu zapravo krećemo uzgajati hranu, ako dozvolite sebi da se u tom procesu vratite Prirodi – pristupajući vrtu kao mjestu učenja i suradnje, a ne kao nešto što moramo pokoriti, prilagoditi svojim potrebama i uništiti sve “nepoželjno” – vrtlarenje postaje pravi duhovni u u kojem se i vi mijenjate u bolje ljude.
U knjizi “Revolucija moje slamke” Masanobu Fukuoke, poznatog Japanca koji je prošlog stoljeća u Japanu pokrenuo veliku revoluciju prirodnog poljodjelstva, a svojim radom inspirirao ono što i ja danas radim, krije se jedna jasna poruka:
“Glavni cilj poljodjelstva nije uzgoj ljetine (hrane), nego uzgajanje ljudskih bića”
Vrt može zaista biti prekrasan duhovni put u kojem ponovo možete uzgojiti bolje, zahvalnije, svjesnije, poniznije i sretnije sebe. I živjeti u raju na ovom planetu, u ovom trenutku.
Saznajte više o vrtlarenju kao duhovnom putu u mom predavanju u sklopu online flow! Summita koji se upravo održava besplatno, a moje predavanje je na rasporedu u petak 08.11.2024.
Prijavite se na događaj putem poveznice OVDJE.
