0
Jedna biljka bez koje je biovrt nezamisliv svakako su kadifice (Tagetes). Kod mene u Međimurju još ih zovu “kranjci, kranjčeci”
Kadifice su rod od oko 59 jednogodišnjih i višegodišnjih travastih biljaka iz obitelji glavočika, Asteraceae, porijeklom iz jugozapadnog dijela SAD-a, Meksika i juga južne Amerike. Narastu u visinu od 5 cm – 2,2 metara, ovisi o vrsti. Naziv tagetes vjerojatno potječe od imena etrurskog boga.
Kod nas se kadifice uzgajaju kao dražesno jednogodišnje cvijeće i ovu biljku mnogi iznova otkrivaju kao idealno cvijeće za gredice radi njene neprekidne cvatnje cijele godine i izuzetne otpornosti.
“Starinske” sorte imaju jak, mošusni miris, nekima neugodan, drugima ugodan, ali apsolutno poznat kao miris kadifice (sličan miris ima biljka neven). Neke novije sorte su uzgajane da budu bez mirisa, ili čak neke imaju i ugodan miris. Svejedno, miris kadifice ima jako bitnu ulogu, jer svojim mirisom tjera neke nametnike i nematode iz tla. Stoga se preporuča saditi ih posvud po povrtnjaku, posebno uz rajčicu, papriku, patlidžane, krumpir i duhan – biljke iz obitelji pomoćnica. Najviše vole rasti na sunčanim gredicama, ali podnose i laganu polusjenu.
Kod nas su najčešće niske grmolike vrste koje narastu 20-50 cm u visinu, a grmići su jako razgranati i puni cvjetova, i Tagetes erecta, vrsta koja može narasti i do 1 metar u visinu, a ima izuzetno velike cvjetove u usporedbi s manjom grmolikom vrstom. Ono što je još specifično za Tagetes erecta je ugodan miris njenih cvjetova – stabljika i lišće ima karakterističan miris kadifica, ali veliki cvjetovi imaju jako ugodan, drukčiji miris.
Slika: usporedba cvijeta niske grmolike kadifice i tagetes erecta
Kadifice postoje kako u mnoštvo različitih dimenzija, tako i u različitim kombinacijama boja, a prevladavaju smeđa, te nijanse žute i narančaste – vedre boje koje unose vedrinu, šarenilo i radost na cvjetne gredice i povrtnjak.
Bolesti ih jako rijetko napadaju, ponekad se može dogoditi da ih napadne pepelnica, ali to je jako rijetko.
Od nametnika često ih napadaju puževi, oni jednostavno obožavaju kadifice i ako ih ima u većem broju proždiru kadifice. Rješenja za puževe naravno nisu otrovi koji ubijaju i ptice, i ptice, i mačke i ježeve, nego ekološki limacidi koji nisu otrovni za ostatak biosustava (Ferramol, Plantella arion i sl), skupljanje, indijske patke trkačice, pojilišta s pivom ili pak hranilišta s paletom i šrotom) . Više o ekološkim mjerama kod puževa pročitajte OVDJE.
Kadifice je vrlo jednostavno uzgojiti. Uzgajaju se iz sjemena, sjetvom u teglice u 3. i 4, mjesecu ili direktno na otvoreno krajem travnja i u svibnju – za razliku od nevena, trebaju toplo tlo za nicanje i dobar rast. Jako brzo napreduju i ubrzo počinju cvjetati, a cvatu neumorno sve do prvih mrazeva, formirajući sve veći grm tijekom ljeta ako im uvjeti odgovaraju.
Kadifice su biljke za ljetnu i jesensku cvatnju u vrtovima. Dobro podnose velike vrućine i sušu. Tijekom ljeta je preporučljivo trgati ocvale cvjetove ako želite bujniju cvatnju, ali i bez toga će obilno cvjetati.
Tijekom ljeta je preporučljivo trgati ocvale cvjetove ako želite bujniju cvatnju, ali i bez toga će obilno cvjetati.
Sjeme se skuplja nakon što se cvijet potpuno osuši, tada pada gornji sloj latica i ostaje “čašica” prepuna crnih duguljastih sjemenki. Neka vas ne prevari izgled sjemenki – iako stvarno izgledaju suho i bude sumnju da li će iz sjemena nešto niknuti, one su jako visoke klijavosti.
Štoviše, kadifice se jako uspješno i same zasijavaju, samo ih trebate na proljeće prepoznati i ne zamijeniti s mladom ambrozijom – što se mnogima često događa. Najbolji način identifikacije – miris. Više o tome kako razlikovati ambroziju i kadifice pročitajte OVDJE.
