0
Divokozjak, Doronicum orientale je otporna trajnica iz obitelji Asteraceae. U našim krajevima cvate uglavnom u travnju i svibnju, a jedna je od prvih biljaka koja počinje pupati lišće na proljeće, već u ožujku. Čim malo zatopli, odmah se mogu zapaziti mali pupoljci kojima se žuri u cvat. Divokozjak često nazivaju žutom proljetnom ivančicom, a u engleskom govornom području Leopard’s bane – leopardov otrov. Prema Wikipediji, cijela je biljka otrovna za ljude ako se proguta.
Najljepše i najduže cvate ako je posađen u polusjeni, ali uspijeva i na direktnom suncu, samo nažalost na direktnom suncu mu sunce brzo sprži latice tako da one počinju poprimati bijelu boju po rubovima – taj proces se u polusjeni sporije odvija. Grmolikog je rasta, naraste do 50 cm. Cvjetovi rastu na dugim stapkama i idealni su i za rezano cvijeće, a u vrtu privlači pčele i leptire.
Razmnožava se sjemenom kojeg je jako teško uloviti, jer čim ono dozori, već ga odnosi vjetar, i podjelom grmića biljke. Nije previše zahtjevna za uzgoj i nisam dosad zapazila nikakve nametnike ili bolesti na njoj.
Evo kako izgleda od pupoljka do cvijeta – lisnata rozeta ostane prizemna, a kako napreduje, tako razvija duge cvjetne stapke:
Otvaranje samog cvijeta je vrlo simpatično:
Listovi su srcolikog oblika, ali neobičnih rubova:
Ovaj jednostavni, ali prekrasni cvijetak bio je jedan od prvih koje sam nabavila od cvijeća za svoj vrt, odnosno cvijetnjak. Jedna je od prvih cvjetnica na proljeće, cvate jako dugo, a žuti cvjetovi su mu jednostavno neodoljivi:)
