0
Kada je ovo proljeće bio najavljen nacrt prijedloga EU regulative o sjemenju, to je izazvalo ustanak udruga i inicijativa po cijeloj Europi koje se bave zaštitom biološke raznolikosti. Naime, nacrt prijedloga koji je bio dostupan na internetu bio je izrazito rigorozan. Taj pokušaj reguliranja tržišta sjemenom uvođenjem obavezne certifikacije te geografskih i povijesnih ograničenja pri plasmanu domaćih sorti izazvao je i reagiranje 17 ekoloških udruga i udruga ekoloških poljoprivrednika i otvoreno pismo koje je bilo upućeno javnosti.
Što se je tada točno dogodilo?
Europska komisija je noć prije promijenila nacrt zakona. To je izazvalo iskrivljenu sliku u javnosti da se sve te udruge koje su se digle diljem Europe rade bezveze paniku, kad Europska komisija radi taj zakon na dobrobit europskog naroda. Ako sagledate što se je tu stvarno dogodilo, bilo je to i testiranje javnosti koliko će reagirati na nešto takvo i psihološko poigravanje s javnim mišljenjem, jer tom postupkom Europska komisija je namjerno postigla efekt u javnosti: «Tresla se brda, rodio se miš». Međutim, nema tu miša, još se uvijek tu krije jako veliki slon (više).
I novi prijedlog zakona koji je dostupan na internetu, iako nije više toliko rigorozan kako je bio, još je uvijek velika prijetnje biološkoj raznolikosti i još je uvijek loši zakon koji pogoduje korporacijama. Jer, obavezna registracija i propisani postupci koji su predviđeni za stavljanje svog sjemenja na tržište pogoduju samo velikim korporacijama koje mogu te uvjete ispuniti. Mali proizvođači i uzgajivači sjemenja to ne mogu ispuniti i to je elegantni način kako uništiti sve male na način da im postavite birokratske i financijske prepreke koji oni ne mogu ispuniti, pa će se oni sami povući s tržišta. Posljedica takvih regulativa je nedostupnost sjemenja slobodno oprašujućih vrsti (vidi dolje objašnjenje) na tržištu, nemogućnost stavljanja takvog sjemenja na tržište i time nedostupnost takvog sjemenja. Na tržištu će ostati samo vrste koje imaju u ponudi korporacije zaštićeno njihovim pravima uzgajivača, a već danas na ¾ svjetskog tržišta dominira 10 najvećih kompanija, a više od polovina sjemenja na tržištu potječe iz kemijske industrije. Dakle kemijske industrija se bavi proizvodnjom hrane? Ako sagledate s kutka osiguranja prihoda jako pametno – ljudi moraju jesti svaki dan. Pa eto najboljeg načina kako si osigurati nepresušno vrelo prihoda – oduzeti ljudima pravo na sjeme i hranu i prodavati im njihovo nasljeđe po cijenama koje korporacije odrede, a ljudi neće imati izbora kad nikakva druga aktivnost zakonom neće biti moguća. S ekonomske strane izgleda briljantno, zar ne? Ostaju nam samo banke gena i razmjene sjemenja entuzijastičnih pojedinaca i udruga, ako neće naći i načina kako i tome stati na kraj, jer i to im oduzima veliki dio kolača. A kod ljudi se ovdje ne radi o dijelu profita, radi se o očuvanju njihove baštine i pravu na sjeme i hranu kakvu mi sami želimo.
Stoga, moje viđenje cijele ove situacije pokušaja stavljanja ljudskog prava na sjeme pod svakakve restriktivne zakone je zločin protiv čovječanstva, a ne briga o čovječanstvu kako se nam pokušava podvaliti. Jer, sjeme je ljudsko nasljeđe, a sad se zakonima pravo na njega pokušava dati u ruke nekolicine korporacija. Jer, kako nam netko može oduzeti pravo na sjeme koje se već 12 000 godina, od prve žene poljoprivrednice koje je počela skupljati sjeme prvih žitarica do danas, nakon stoljeća prenošenja sjemenja s generacije na generacije i odabira najboljih vrsti ? Kako sad odjednom korporacije mogu registrirati i patentirati stare vrste – dakle i stare vrste, ne samo njihove uzgojene i izmijenjene sorte, a time onemogućiti običnim ljudima pravo raspolaganja tih vrsti? Da, moći ćete sve dobiti, ali ako sve to svake godine iznova platite korporacijama. To je oblik suvremenog ropstva, a robovlasnici postaju uglavnom kemijske korporacije, koje su odlučile preuzeti prehrambeni sustav čovječanstva. Jer ne zaboravite – preduvjet da bi dobili hranu je sjeme.
Nova EU regulativa o sjemenju Europske komisije ide na glasanje na proljeće 2014. godine. Diljem Europe održavaju se i različite kampanje, radionice i sl, a vezano uz zaštitu prava na sjeme. Informirajte se i pridružite im se. Pronažite starinske vrste sjemenja u vašoj okolici i razmnožavajte ih dalje u svojim vrtovima, to je pravi način kako i vi uvelike možete pridonjeti očuvanju biološke raznolikosti i starinskog sjemenja koje radi ovakvih zakona može nestati.
I u Hrvatskoj postoje pojedinci i udruge koji se bave očuvanjem biološke raznolikosti. Udruga Biovrt – u skladu s prirodom je jedna od njih, pa se u biovrtu uzgaja veliki broj vrsti koje više nije moguće naći na tržištu, a nakon skupljanja sjemenja, naše viškove sjemenja možete dobiti za preporučenu donaciju koja se opet koristi za rad udruge i daljnje razmnožavanje tih vrsti.
Udruga ZMAG već druge godine za redom organizira Forum za prehrambeni suverenitet, više informacija potražite ovdje.
U sklopu udruge Rustica formira se mreža uzgajivača starinskih sorti, te se također čuvaju brojne starinske vrste.
U tijeku je i potpisivanje peticije protiv nove EU regulative o sjemenju.
I osim navedenoga, postoje brojne inicijative i udruge koje se bave istim.
Prenosim pojašnjenje problematike kampanje za suverenitet sjemenja:
http://www.seed-sovereignty.org/HR/index.html
Postojeći EU zakoni o sjemenu potječu iz vremena u kojem su zaštita okoliša, prirode i bioraznolikosti bili podcijenjeni. Bilo je niz selekcionarskih kompanija koje su stavile opsežnu raznolikost sorata na tržište. Većina tih sorata mogla se ponovo posijati nakon žetve, tehnikama koje postoje tisućljećima agrikulturne povijesti.
U 1980-ima uvedena su dva termina za nešto što je prije toga bila uobičajena praksa: „prava uzgajivača” i „slobodno oprašujuće sorte” (sorte čije sjeme daje istu sortu osim ako se križa sa sličnim sortama). To je posljedica značajnih promjena na tržištu sjemenom. Danas na tri četvrtine svjetskog tržišta sjemenom dominira deset najvećih kompanija, a više od polovine sjemena na tržištu potječe iz kemijske industrije.
Većina sorata predmet su pravnih i tehničkih restrikcija koje podrazumijevaju ponovnu sjetvu sjemena koje održavaju sami uzgajivači. Uvedena je obveza službenog odobrenja za prodaju sorata i kriteriji za to prilagođeni su industrijskim sortama. Produktivnost i rastuća svjetska populacija korišteni su kao opravdanje za takav smjer razvoja. Sveobuhvatan izvještaj Međunarodne studije agrikulturnog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD) ilustrira nestabilnost ovog pristupa.
Raznolikost usjeva u velikoj je mjeri nestala s tržišta. To se odnosi na raznolikost neregistriranih sorata koje razmjenjuju tisuće neustrašivih građana Europe bez potrebne registracije. Danas ovisimo o velikoj stručnosti tih ljudi i trebamo poticati ohrabriti sve veći broj ljudi koji se uključuju u takve aktivnosti, ne samo iz hobija nego i radi osiguravanja životnih prihoda.
Drugi važan aspekt je da gotovo niti jedna prikladna sorta nije uzgajana posebno za potrebe ekološke poljoprivrede prema kvalitetama raznolikosti. Ekološka poljoprivreda međutim, treba biljke koje će biti snažne i bez kemikalija. To je moguće jedino uz široko rasprostranjen prirodnu genetsku raznolikost. Takve sorte se rutinski proglašavaju nepodesnima za registraciju prema sadašnjim kriterijima registracije sjemena.
