Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Pakujac - aquilegia

Pakujac je otporna trajnica iz porodice Ranunculaceae (žabnjaka). Samoniklo raste na cijeloj sjevernoj hemisferi na višim nadzemnim visinama, a najčešće na livadama i u šumama.

Pakujac je otporna trajnica iz porodice Ranunculaceae (žabnjaka). Samoniklo raste na cijeloj sjevernoj hemisferi na višim nadzemnim visinama, a najčešće na livadama i u šumama. Postoji oko 70 vrsta pakujaca, a najčešća vrsta koja se uzgaja u našim vrtovima je aguilegia vulgaris – europski pakujac. Iako uspijeva i na sunčanim gredicama, pakujac najviše voli polusjenovite gredice, vlažne i bogate humusom.

Postoje brojni kultivari pakujca i cvate u različitim kombinacijama boja i oblika cvjetova. Razlikuju se i po visini, pa se tako mogu naći vrste od tek 20 cm pa sve do vrsti koje narastu do 90 cm visine.

pakujac crveni1

Pakujac je najbolje uzgojiti sjetvom u rano proljeće u posudice (3-4 mjesec) i kasnije rasaditi na otvoreno. Ako je tako rano posijani i ako mu odgovaraju uvjeti za razvoj, može procvasti čak i iste godine, mada češće prvi put procvate druge godine nakon sijanja. Može se zapravo i sijati i kasnije, tijekom ljeta, ali radije u posudice nego na otvoreno – iz vlastitog iskustva znam da je postotak klijanja jako mali ako se sije na otvoreno radi vanjskih faktora – nedostatak vlage, kukci koji odnose sjeme, dok je u teglama pod "nadzorom” i puno ga je lakše uzgojiti na taj način.

pakujac list

Pakujac je zeljasta biljka i grmolikog je oblika, počinje s rastom jako rano na proljeće i cvate cijelo proljeće, pa do početka ljeta. Ponekad još cvate i nešto kasnije, ali ne tako obilno kao na proljeće.

pakujac21

Nakon cvatnje na mjestu cvijetova ostaju zelene čahure u kojima zori sjeme. Kad je sjeme zrelo mahune se suše i otvaraju na vrhovima, te se rasipa mnoštvo malih crnih sjemenki. Ako mu uvjeti odgovaraju zasijava se i sam, a ako imate više vrsta oni se počinju i križati, tako da samozasijani pakujci mogu imati i nešto drukčije njanse od svojih predaka.

Tokom zime nadzemni dio biljke odumire, te počinje ponovo s rastom na proljeće.

Od bolesti ponekad ga napada pepelnica, ali nikad nisam primijetila ozbiljniju štetu na njima od te bolesti, samo sam maknula zaražene listove. Od nametnika navodno ih voli neka vrsta moljaca, a na proljeće pravi problem može predstavljati Pakujčeva osa – Pristiphora aquilegiae.

pakujac aquilegia vulgaris 61

Pakujac je vrlo otrovna biljka. Američki indijanci su ju konzumirali u malim količinama i tvrdi se da u malim količinama nije opasna, te se koristila kao lijek protiv čireva – ali bez adekvatnog znanja o tome – nemojte pokušavati.

Pakujac je biljka na kojoj se može vidjeti tok evolucije – određene vrste pakujaca su oblikom svojih cvjetova dostupne samo "specijaliziranim” oprašivačima, i drugi ih insekti ne mogu oprašiti. Na taj način su određene vrste pakujaca osigurale same sebi reproduktivnu izolaciju i nemogućnost križanja s drugim vrstama.

pakujac aquilegia vulgaris 41

pakujac bijeli1

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja