0
Uobičajeni „stari model“ vrtlarenja u mom kraju predstavlja sjetvu na proljeće, brigu oko biljaka tijekom ljeta, berbe do jeseni, spremanje zimnice i nekih vrsti u podrum, a onda jesensko oranje vrta. Tako puno vrtova i polja zjapi preorano i prazno od jeseni sve do proljeća.
To ne mora biti tako, vrt čak i u hladnijoj kontinentalnoj klimi ima potencijala biti mjesto na kojem možemo nešto ubrati tijekom cijele godine. Mjesto gdje vrtlarimo cijele godine i nemamo samo jednu berbu.
Tako nakon proljetne sjetve čiju glavninu obavljam u svibnju, već početkom srpnja počinjem s drugom sjetvom mahuna, graška, tikvica i krastavaca za jesensku berbu. Ovisno o sezoni, sve one već počinju roditi tijekom rujna.
Tijekom kolovoza sijem zimsku salatu, matovilac, mrkvu… a ove godine radi duge suše sam sijala to i početkom rujna, skupa s rotkvicama, rukolom, špinatom. Sve to, ovisno o tome koliko dugu jesen ćemo imati, biti će za berbu na jesen ili u rano proljeće.
Ovih dana brala sam s sinom i prvi jesenski grašak, dok mlade mahune i tikvice tek cvatu. Razlog tome je duga suše koja je trajala sve do kraja kolovoz. Da je nešto prije pala kiša, i berbe bih ranije imala. Sada sve ovisi kada će biti prvi mraz – ponekad zna biti već početkom listopada, a ponekad je prekrasno sve do studenog. Ako bude sreće – još će puno toga izrasti na vrtu jer je sad konačno dovoljno vlažno i nije prevruće – pa svakako vrijedi odvažiti se i na sjetvu za jesensku berbu.
I još nije gotovo – pred par dana počela sam presađivati salatu koju sam iznimno radi vrućina uzgojila u teglicama. Idući mjesec ću posaditi jesenski češnjak, te lučice luka srebrenca za raniju proljetnu berbu. Na rubove ću još presaditi salatu.
Osim toga, tek sad slijede kupusnjače u svojoj raskoši. Zelje doduše dozrijeva prije i kiselimo ga na jesen, ali brokula, šenon, lisnate vrste kelja poput kovrčavog kelja i lisnatog Nero di toscana najbolje su nakon prvog mraza. Zimske kupusnjače berem tijekom cijele zime, pa i na proljeće sve do travnja – jer one koje prezime iznova tjeraju mlade listove na proljeće, sve dok ne odu u cvat.
Stoga, nema kraja u vrtlarskoj sezoni. Dobrim planiranjem i kontinuiranom sjetvom i sadnjom vrt može tokom cijele sezone biti prepun obilja, a vrtlarska sezona trajati cijele godine.
Tako je kod mene: nema oranja, nema štihanja, samo malčiranje i kontinuirana sjetva i sadnja. Jedino me veliki minusi i snijeg tijekom zime sprečavaju u radovima i berbi na vrtu. Ali i tada u zatvorenom probirem sjeme i radim planove za sljedeću vrtlarsku sezonu 🙂
