0
Zanimljivo je kako nemamo svi istu percepciju ljepote, pa tako niti kod vrta. Ne veli se uzalud da je ljepota u oku promatrača.
Naime, i kod vrta odnosno povrtnjaka postoje različiti načini i stilovi uzgoja povrća. Neki vole da je sve ravno „na špagu“ i čisto – dakle ravne gredice, uredne staze, povrće posađeno u redovima i s urednim, gotovo identičnim razmacima. Između njih redovito okopavano, bez korova. Nekima je čak i malč neprihvatljivi, jer to po njima djeluje “neuredno”, dok se drugi ipak odvažuju i na malo mačiranja i na nešto malo cvijeća.
Moj vrt nije takav. Moj vrt je biovrt. Kad pogledam prirodu oko sebe, u prirodi ništa nije “po špagi”. Nema monokultura, nema savršenog razmaka između povrća, nema gole zemlje. Gola zemlja postoji samo u pustinjama, ona je rana za prirodu koju pokušava čim prije zaliječiti brzorastućim korovima. Postoje i drugi načini na koje se može tome doskočiti poput malčiranja, umjesto da se svako malo borimo s korovom na vrtu.
Ljepota prirode meni je upravo u njenoj nesavršenosti – ona sama kreira razne kombinacije biljaka. Tako je i moj vrt polako, od početnog ustroja gredica i sadnje u redove postao drukčiji. Doduše, osnova vrta jesu i dalje više-manje ravne gredice i staze između radi lakšeg snalaženja i kretanja po njemu, ali tu kreće promjena. U mom biovrtu je dobrodošao korov. Štoviše, tokom godina naučila sam kako ga tokom kasne jeseni, zime i ranog proljeća pametno iskoristiti kao živi malč. Tokom ljeta postoji bezbroj vrsti jestivog korova, dok neki može poslužiti kao mamac za biljne uši… Na mom povrtnjaku mi više nije bilo dovoljno da bude samo povrće, nego sam dodala i ljekovito bilje i cvijeće… jednogodišnje i trajnice. Dobre kombinacije biljaka podupiru jedne druge u rastu, mogu ih zaštititi od određenih nametnika ili bolesti. Tako to radi i priroda – postoje točno određene vrste biljaka koje rastu zajedno jer oboje imaju korist od toga. Tako npr neven liječi tlo jer tjera štetne nematode (glistace) iz tla, kamilica poboljšava okus krumpiru i kupusnjačama… Svake godine isprobavam različite kombinacije sadnje povrća i cvijeća po gredicama. Tako je moj biovrt postao vrt u kojem se stalno nešto mijenja, a u kojem stalno učim od prirode. “Kreativni nered” me veseli, ali je često i jako koristan – privlači i moje saveznike u vrt – predatorske kukce, ptice koje jedu nametnike… Zimi sve ostavljam nepospremljeno – ne mičem sve biljke s vrta i ne zaoravam ostavljajući samo zemlju , baš kao što to priroda čini. Takav vrt je i zimi pogodno stanište za sve moje saveznike u vrtu. Doduše, mnogi ne vole pogled na takav vrt jer za njih izgleda prilično kaotično i neuredno, ali mene to uopće ne muči – vrt radim za sebe, a ne za susjedstvo 🙂
Meni je puno bitnije da pomognem saveznicima u preživljavanju, nego da ugodim oku susjeda. Bitno mi je da povrće i bilje bude zdravo, netretirano, da se u vrtu uspostavi prirodna ravnoteža… Moj vrt nije nešto što zasadim na proljeće i uberem sve plodove do jeseni, pa zaboravim na njega do idućeg proljeća… to je mali biosustav čiji sam i ja dio tokom cijele godine.
Takav je po meni vrt skladu s prirodom. Vrt koji me opušta i veseli, koji mi je prava inspiracija kreiranja svake godine iznova. I pa što ako nije po špagi – meni je moj kreativni nered privlačniji 😀
