0
Početak svibnja tradicionalno je kod mene vrijeme za sređivanje vrta. Taj prvi tjedan (konačno) sam u svibnju na godišnjem odmoru i tek tada se mogu pošteno posvetiti sređivanju vrta. Na početku mjeseca, još je većina vrta bila prekrivena “korovom”. Istodobno, na vrtu pokraj, točnije 4 gredice na susjednom zemljištu gdje od ove godine isto imam vrt, polako je počelo nicati ono što sam posijala u travnju. Sasvim lijevo su 2 reda krumpira, pa zatim grašak, luk i mrkva, i kupusnjače, blitva i pastrnjak. Sve iza sam uglavnom posijala razne vrste graha, mahuna, tikve i soju. Probala sam sve to nekako sve više udaljiti ih po srodnim vrstama da se sve čim manje križa, ali i na 2 velika vrta i to je bio problem. Jednostavno imam previše vrsta, i premalo prostora…ali u svakom slučaju, bolje je nego prijašnjih godina. I veći dio sam uspjela pomalčirati, što se je pokazalo jako korisnim u početku mjeseca, jer je puhalo dosta vjetra koji je isušivao tlo – pomalčirani dio nije se isušio.
Slika 1. biovrt, slika 2. vrt br 2 na početku travnja
Dakle, ove godine pratim i bilježim iskustva uzgoja u 2 različita vrta – preorani, i vrt koji nije bio preorani 6 godina. I prva mi se je pretpostavka odmah na početku pokazala – pogrešnom. Pisala sam da na preoranom vrtu očekujem manje voluharica nego u mom biovrtu, upravo jer moraju na preoranoj parceli iznova kopati tunele. Ispalo je da su voluharice jako vrijedne životinje, i da su prekopale tunele uzduž svake gredice sve od početka, dolje do kraja parcele. Na ostatku parcele moja je majka posijala tikve – polovica joj nije niknula – kasnije je utvrdila i razlog – tuneli voluharica ispod linije sijanja – netko se je očigledno počastio. Tada je na moj savjet sijala opet ali ne u iste redove nego pokraj, uz istodobno prekopavanje malo šireg pojasa, tako da nisu sve pojele. Naime, prvu turu graška sam sijala na biovrtu, i prekopala sam samo dio gdje sam stavila sjeme – to su voluharice odmah nanjušile, i sjeme je nestalo – točno ispod su prekopale tunel. Zato je potrebno prekopati malo širi pojas prilikom sjetve, tako neće odmah pronaći i pojesti svo sjeme.Treba ih pomno pratiti i stalno se nadmudrivati s njima. Ove godine su srušile i jednu teoriju o njima – u mnogim literaturama piše da ih češnjak odbija. Ostala sam prilično zabezeknuta kad su pomljackale jedan veliki grm češnjaka, i zatim prešle su na stogodišnji luk – gredicu koju nisu godinama taknule. Nemam još nikakve pametne zaključke za to.
Biovrt sam uspjela raskrčiti za par dana. Kako i planiram i pazim, najviše je na njemu bila raširena mišjakinja i crvena nežareća kopriva. One su u mjesecu travnju bujale i prekrivale gredice. Međutim, početkom svibnja su i one na kraju vegetacije i osjemenile su se, i odlično se vremenski podudara kraj njihove vegetacije sa sređivanjem vrta. Počupati ih je bilo lako, i odmah sam ih iskoristila za malč. Jedino neki dijelovi vrta su mi bili malo problematičniji s busenima trave – prema iskustvu prošle godine kad sam busene ostavila na vrtu i imala probleme s njima u vidu da su se opet primili, ili da su ih mravi odabrali za mravinjake, ove sam godine sve počupane busene trave odnijela s vrta. Imam jedan dio na travnjaku koji je malo niži od ostatka, i tu sam ih poslagivala i njima ravnala teren.
Slika 1 – prevladava mišjakinja, slika 2: dio vrta s busenima trave
Na crvenoj nežarećoj koprivi sam primijetila početkom svibnja pepelnicu. Iako gljivična bolest s tendencijom širenja, nije se proširila na ništa drugo na vrtu. Ovo je jako zanimljivo i dokazuje da širenje bolesti ne ovisi samo o prisutnosti patogena, nego i o ekološkim uvjetima. Više o tome, i o pepelnici možete pročitati ovdje. I do kraja mjeseca se još nije nigdje drugdje pojavila pepelnica. Sad, dok uspoređujem ovo sa savjetima “stručnjaka” koji su odmah u travnju preporučili poljoprivrednicima čim prije prskati usjeve i nasade protiv gljivičnih oboljenja jer se tad razvijaju gljivice (čak i s malo jačom dozom od propisane, strašno) – zapitajte se malo – čemu??? Kao prvo, bolesti napadaju samo oslabjele biljke, koje su ili pri kraju vegetacije, ili im nešto nedostaje, a kao drugo – očigledno je da su patogeni od proljeća posvuda oko nas, pa i ako temeljito pošpricate sve svoje biljke, patogeni će ostati recimo baš na crvenoj nežarećoj koprivi kraj ceste…i što ste onda zapravo postigli? I opet ćete za izvjesno vrijeme opet dobiti preporuku da prskate. Ne bi li bilo puno pametnije fokusirati se na zdravlje i otpornost biljaka, nego trovati okoliš s ogromnim količinama otrova kojima je svrha postojanja punjenje korporacijskih blagajni?
Slika: pepelnica se je pojavila samo na crvenoj nežarećoj koprivi kojoj ne odgovaraju vrućine i prejako sunce, pa završava s vegetacijom na vrtu početkom svibnja. Istodobno, u šumarku u polusjeni iza još je bila zdrava, i zelena.
U ovom proljetnom sređivanju biovrta uvijek je uzbudljivi dio – na što ću sve nabasati. Otprilike znam što od trajnica gdje raste, i gdje očekivati koje jednogodišnje biljke, ali uvijek se nađe pokoje iznenađenje. Osim prošlogodišnje blitve i peršina koje sam mogla jako rano brati, pronašla sam i jednu novu biljku, pretpostavljam neko drvce, koje još nisam identificirala. Uglavnom, nešto što je pretpostavljam ili palo ptici, ili je donio vjetar.
Slika 1: prošlogodišnji peršin, čiji se listovi mogu koristiti tako dugo dok ne potjera stabljiku i počne cvasti, i slika 2 – nepoznata biljka koja je niknula na vrtu
Osim pozitivnih učinaka koje biljni pokrov i sve manje prekopavanja imaju, nažalost postoje i nedostaci – sve manje cvijeća se samo zasijava. Silene armeria mi je prvih godina bujala posvud po vrtu, već najesen je sve bilo prepuno biljčica, ove sam godine naišla na jednu jedinu (dobro da se je zasijala i po teglama). Makova i kamilice je isto manje. Dakle, čim manje diram tlo, to je manje samozasijanog cvijeća..ali ok, uvijek skupljam sjeme i uvijek je lako naknadno zasijati što ne nikne samo.
Motiku u biovrtu upotrebljavam samo u doba sređivanja vrta – tad produbim jarke tj staze između gredica, i tu posložim krupniji suhi otpad i maslačke kojih je bilo dosta ove godine u vrtu – to ima 2 odlične 2 funkcije:
1. sve se to razgrađuje na licu mjesta i odmah se tu stvara kompost (ne gubim vrijeme i energiju za odnošenje s vrta, stavljanje na hrpu, prevrtavanje, zalijevanje komposta i vraćanje na vrt)
2. ne raste korov po stazama, a što u klasičnim vrtovima zadaje puno posla s motikom.
Nakon što sam biovrt raskrčila, posijala sam između trajnica i niknutog cvijeća i povrća cvijeće, povrće, te presadila na njega sadnice rajčica, paprike i kupusnjača.
Istodobno, na vrtu br 2 nema iznenađenja, korov niče posvud. Ako usporedim korov na preoranom vrtu i na mom biovrtu, razlika je ogromna. Na biovrtu se pronađe tek poneka loboda i 1-2 ambrozije, na novom vrtu su na svakom koraku. Također i konica i amaranthus retloflexus, njih sam čupanjem uspjela gotovo eliminirati s biovrta: mislim na čupanja prvih par godina i ne dozvoljavanja da odu u sjeme – a zemlja se više ne prevrće, pa se te vrste korova više ne zasijavaju.
Slike: ambrozija i loboda prvi su korovi koji niču na preoranim zemljištima, niču već početkom travnja, i brzo rastu. Tek kasnije dok zatopli pojavljuju se travnati i ostali korovi (sirak, svračica, amaranthus retroflexus, konica..)
Prvo povrće s vrta imala sam već početkom svibnja: salata koju sam sadila na jesen (na proljeće sam između posijala i bob), i rotkvice. Kasnije sam imala velikih problema s voluharicama ispod gredice salate i boba, uništile su 20% boba i salate – izjele su im korijenje.
A jedan od najdražesnijih prizora početkom svibnja mi je – nicanje graha.
Luk i mrkvu sam posijala u kombinaciji, jer se međusobno štite od nametnika, a na rubove sam posijala rotkvicu i salatu. S kupusnjačama sam konačno uspjela ove godine – imala sam prekrasne, jake i otporne presadnice. Pogodila sam vrijeme sjetve – u prvoj polovici travnja. Sve kupusnjače koje sam sijala tako rano odlično su napredovale .Jedino sam kelj pupčar sijala odmah na gredicu gdje ostaje, dakle s razmacima, a ostale kupusnjače sam sijala red po red jedan do drugog, a na papir sam si napisala šalabahter što je što. Već sredinom svibnja sam ih rasađivala, čim je pala dobra kiša – uvijek za presađivanje biljaka čekam da padne kiša, jer je onda hladnije, mokro, i ne bije tako jako sunce u biljke, pa se lakše prime. Dio kupusnjača je dobilo svoju gredicu, dio je završio u kombinaciji na gredicama paprike i rajčice, koje sam na vrt posadila već početkom svibnja.
Slika 1: luk, mrkva i rotkvice, Slika 2 Kupusnjače za rasad
A mali dio kupusnjača sam sijala kasnije, njih su napali nametnici koje ja iz šale nazivam ” biljne skočibuhe” jer im još ne znam pravi naziv – dakle skaču po kupusnjačama, i rade rupe na listovima, a mogu uništiti mlade biljke. Da ih otjeram, posipala sam po lišću pepeo, to ih je velikim dijelom zaustavilo.
Ove godine imam velike probleme s puževima. Španjolski puž se je jako raširio, i počeo mi je raditi jako velike štete u cvijetnjacima. Prve su na udaru mlade niknule biljčice, i dalije. Jedan dio dalija nije uopće uspio narasti, jer su sve odmah pojeli puževi, koji ih obožavaju. Stoga sam prvo postavila na gredicama dalija mamce s pivom koji su se pokazali jako učinkovitima, a zatim sam i nabavila granule protiv puževa, i to granule koje su prihvatljive u ekološkom povrtlarstvu, jer privlače samo puževe. Pratila sam ove godine puževe, najviše se vole skrivati u travi, a jako vole i grmiće ivančica i tratinčica, te sam ih dosta našla i da su se skrivali u grmićima ljubičica. Na vrtu su zasad problem samo u jagodama, i napali su jednu gredicu rajčica, ostalo još uvijek nesmetano raste.
Slika: niti piljevina nije zaustavila puževe u pohodu na dalije
U drugoj polovici svibnja počelo je zoriti i prvo voće – jagode i ribizl, te trešnje. Šumske jagode mjesečarke su prve počele zoriti, a kasnije i obične šumske, te na kraju obične vrtne jagode.
A krajem svibnja počeo je zoriti i grašak, jedno od mojih omiljenih povrća. Ništa mi nije ravno juhici od mladog graška, taj miris i okus nikada nećete osjetiti ako kuhate juhu od zamrznutog graška, nije mu ni sjena. Grašak sam morala zaštititi od jata čvoraka, koji su bili prava prijetnja da ga unište. U tu svrhu preporučljivo je staviti nešto šuštavo i pokretno, ja sam razrezala vrećice i zavezala za grane koje podupiru grašak, pokazalo se je učinkovitim.
I konačno malo i o cvijeću. U svibnju je vrt bio najimpresivniji u vrijeme cvatnje lupinusa. Lupinusi su mi se u zadnjih par godine prilično raširili vrtom, i oduševljena sam njima u vrijeme cvatnje.
U svibnju cvatu i geraniumi
Naravno, što bi bio svibanj bez mirisnih karanfila
a potkraj svibnja svoju pravu ljepotu pokazali su i digitalisi i stolisnik
Tijekom svibnja procvale su i ivančice i kamilica, i zabijelile vrt. Stoga vas za kraj pozdravljam s jednom slikom vrta snimljenom potkraj svibnja, prepunog lupinusa i kamilica, te kratkom video-šetnjom kroz vrt (upalite zvučnike:)
