Vlasac je otporna lukovičasta trajnica, ukrasna i začinska biljka. Najmanja je vrsta iz obitelju luka, Alliaceae. Porijeklom je iz Azije, Europe i Sjeverne Amerike – jedina je biljka trajnica koja je porijeklom iz starog i novog kontinenta.
Vlasac najviše voli vlažna i dobro drenirana tla, ali uspijeva u gotovo svim vrstama tala. Najviše voli sunčanu gredicu, ali uspijevati će i u polusjeni. Jedna je od prvih biljaka koja cvate na proljeće, počinje cvasti već početkom svibnja. Njegovi cvjetovi jako privlače kukce, pogotovo pčele.
U kulinarstvu se koriste svježi i sušeni listovi biljke, lukovice se ne koriste. U trgovinama se kod polica s začinskim biljem uvijek može naći i sušeni vlasac. Može se uzgajati i na otvorenom ali i u teglama – tako ćete imati svježi začin cijele godine.
Iz sjemena se uzgaja jako uspješno, može se sijati već u rano proljeće direktno na otvoreno. Prve godine je to prilično mala biljka, s tankim malim “listićima” ali već sljedećeg proljeća prvi put cvate i jako se razraste. Radi sumpora koji sadrži, juha od vlasca, razrijeđena s vodom, odlično je sredstvo za prskanje protiv pepelnice – djeluje antifungicidno. Zapravo, radi svog sastava slovi kao biljka koja općenito odbija nametnike.
Sjeme dozrijeva na ocvalim cvjetnim glavicama, koje su zapravo skup mnoštva malih cvjetića. Cvjetne glavice nakon cvatnje izgube boju i poblijede, kad sjeme dozori počinje se samo rasipati – svaka cvjetna glavica stvara jako puno sjemenki.
I za kraj još jedna zanimljivost – uglavnom cvate u jednoj nijansi, no tokom razdoblja cvatnje, ponekad cvijetovi postaju dvobojni – što točno utječe na to, još uvijek ne znam, ali stvarno izgleda zanimljivo:)