0
Prva polovica rujna bila je izrazito sušna, odnosno suša koja je trajala tijekom cijelog ljeta niti početkom rujna nije popustila. Pala je doduše slaba kiša, ali kako je tlo bilo tako sušno, namočilo je samo par cm i opet se je sve osušilo, čak i pukotine na zemlji nisu nestale. Nešto sam malo zalijevala na vrtu što se je činilo nužnim, ali nisam mogla sve…
Ova je vrtlarska godina bila katastrofalna za mahunarke, i to ne samo za mene, čujem isto sa sa svih strana Hrvatske. Visoki mi je grah skoro sav propao, veliki dio niskog, mahuna… Najgore je bilo pored suncokreta, jer oni trebaju puno vlage, visoki grah pored suncokreta jedva da je rodio. Na sljedećoj fotografiji se vidi kako je i niski grah pored jednog jedinog suncokreta puno sporije napredovao od onog graha koji je bio udaljeniji. A ove godine prvi put su mi velike štete napravile i zelene gusjenice, najviše na rajčicama – vjerojatno je ovaj spoj suše i vrućine bio uzrok toga.
Izvadila sam nešto krumpira, ali nisam dovršila: bilo je tako suho i prašilo se je na sve strane da sam dovršetak berbe krumpira odgodila.
U prvoj polovici rujna radovi u vrtu su mi najviše bili skupljanje sjemenja, barem su bili su dobri uvjeti za to. Korov je dosta zarastao većinu vrtova, ali nisam ga uopće dirala, bar malo je štitio tlo…
13.09. konačno je pala poštena kiša, padala je cijelu noć i dan, odmah se je osjetilo olakšanje. Dio graha posijanog tijekom ljeta već je polako požutilo, ali jedna gredica se je super držala i počela obilno cvasti. I tomatillo se je ispunio cvjetovima i mladim plodovima, to mi je nova biljka i sve što zapazim na njemu mi je novo, niti mu još ne znam okus.
A iznenadila me je i daikon rotkva svojom veličinom, kako je velika izrasla, kako ju je teško iščupati, i kako je s vremenom i sama dosta rastom “izašla” iz tla. Prvi ću put pokušati ostaviti dio daikona i uzgojiti svoje vlastito sjeme.
.
Nakon kiše konačno se je moglo raditi na vrtu, već sam bila zaboravila kako je to ići raditi na vrt Raskrčila sam korov oko kupusjača na vrtu i sve korovom pomalčirala, i još nekoliko gredica. Prije nije bilo moguće čupati kako je sve bilo tvrdo, a i bolje da je bilo u korovu dok je sunce žarilo i palilo biljke. A nakon kiše je zemlja bila super za čupanje, milina za raditi na vrtu.
Lobode su na dijelu gredice šumskog vrta jako narasle i izrasle u prava stabalca od 2 metra, te sam ih čupala i spremala na hrpu koja će se paliti. A na moje veselje, u toj zaraštenoj džungli sam pronašla kako su se 2 reznice grožđa izabele, posađene ne proljeće, primile su se i potjerale nove izboje.
Počela sam i sijati na vrtu; luk, salate, špinat, matovilca, popikala sam lukovice luka srebrenca, posvud čupala korov i sređivala vrt…
Krajem mjeseca sam konačno posijala sve koštice voćki što sam preko ljeta skupljala, breskvi, marelica i šljiva. A mlada drvca marelica, jabuka i breskvi posijana prošle godine super napreduju, još ih nisam rasadila, i nisam sigurna hoću li to napraviti ove godine.
Počela sam i presađivati neke grmiće što su jako loše rasli, ne odgovara im mjesto gdje su rasli, stoga sam ih presadila na mjesto na kojem se nadam da će bolje rasti. Krajem rujna konačno su bili dobri uvjeti za presađivanja. Također, uslijed više vlage i snižene temperature, konačno je počela i brokula tjerati pupoljke. I kadifice među brokulama doslovno su zablistale.
.
Na vrhovima stabljiki, rajčica je počela opet cvasti, kao i krastavci. Počele su roditi i tikvice koje sam sijala kasnije, tokom ljeta.
.
A procvali su i neizostavni asteri i suncokreti trajnice, svake godine zablistaju u rujnu.
Na međi s susjedima, unatoč tome što sam većinu astera ovog proljeća podijelila, opet je bila cvjetna džungla:
.
Osim astera, mnogo je toga bilo u cvatu…na vrtu su posvud procvali cosmosi, a u rujnu cvate i mrazovac.
.
i još uvijek u cvatu, margarete i salvia victoria blue
.
a krajem rujna zablistali su i amaranthusi tricolor
.
A ljepotica mjeseca je bila Lespedeza thunbergii
