0
Peruanska jagoda je trajnica iz obitelji Solanceae – pomoćnice (srodnik je rajčice, krumpira…). Porijeklom je iz Južne Amerike, a danas se uzgaja u cijelom svijetu. Kako ne podnosi mraz, u našim krajevima se uzgaja kao jednogodišnja biljka. Ipak, ako ju uzgajate u tegli i premjestite u zatvoreni prostor, ili na jesen presadite u tegle, može prezimjeti. Ima puno raznih naziva, izdvojiti ću nekoliko: astečka bobica, zlatna bobica, peruanska trešnja….kod nas se je udomaćila kao peruanska jagoda. Riječ physalis znači mjehur, pa se često spominje kao vrsta mjehurice. Srodnik je i naše autohtone mjehurice, physalis alkekengi.
Peruanska se jagoda uzgaja iz sjemenki. Sjemenke se siju rano na proljeće u posudice, na prozorske daske (ili u klijališta) te se kasnije presađuju u čašice/teglice. Ja ih sijem prilično rano, već krajem siječnja ili u veljači (ali može i sve do travnja), u male teglice na prozorskim daskama. S klijanjem imam svakakvih iskustava, nekad brzo niknu, nekad traje duže, nekad ne niknu pa moram ponoviti sjetvu, zato i počinem rano s sjetvom. U svakom slučaju, ostavite si dio sjemena eventualnu drugu sjetvu ako prva ne uspije. Bitno ju je sijati čim ranije i zato jer jer joj treba dosta vremena da se razvije u odraslu biljku i procvjeta, te počinje roditi.
Već tek niknule biljčice prepune su sitnih dlačica, njima je prekrivena cijela biljka.
Na otvoreno se presađuju tek kad prestane opasnost od mraza. Prije presađivanja bitno ih je prije postupno privikavati na vanjske uvjete, dakle odnositi van dio dana malo na sunce, jer ako ih direktno iz zatvorenog presadite van na otvoreno, nerijetko dobivaju opekline od sunca – dijelovi listova potpuno se isuše i pobijele. Mogu se od toga oporaviti i potjerati nove listove, ali je to ipak bolje izbjeći.
Sade se na sunčanu gredicu, ali po mogućnosti zaštićenu od vjetrova, te podalje od “srodnika” radi istih bolesti ili nametnika koji bi je mogli napasti. Kod nas ju uglavnom ne napadaju bolesti i štetnici, ali na Wikipediji postoji poprilična lista bolesti i štetnika zabilježenih u svijetu da su ih napali, pa stoga bolje biti oprezan. Može uspijevati i u laganoj polusjeni, i voli vlažno tlo.
Naraste u visinu do 1,5 metara, s time da razvija i 7-10 grana, te raste kao malo razgranato stabalce. Nakon presađivanja vodite brigu da ima dobre uvjete rasta, zalijevajte ju po potrebi i po mogućnosti malčirajte, jer ako neće imati dobre uvjete rasta, neće stići roditi te godine, odnosno početi će roditi jako kasno.
Cijela je biljka prekrivena dlačicama, a lišće je mekano, mogla bih reći “baršunasto mekano”.
.
Počinje cvasti u lipnju/srpnju, pupoljci se pojavljuju u pazdušcima listova. Cvjetići su žuto-crni, zvonoliki i okrenuti prema dolje.
.
Nakon cvatnje na mjestu cvijeta se formiraju zeleni lampioni unutar kojeg se razvija plod. Lampioni su isprva zelene boje, i plod – bobica je u njima zelene boje.
.
Kako plod zori, tako lampion poprima isušenu smeđu boju, a plod dobiva narančastu boju. Uglavnom prvi plodovi kod mene dozrijevaju krajem kolovoza/početkom rujna. Plod je egzotičnog, jako finog slatkasto-kiselog okusa, sadrži puno vitamina C, može se jesti sirov ili se ukuhava u marmelade i sl. Prema nekim literaturama svježeg se ne preporuča pojesti više od 6 odjednom (a teško se je zaustaviti…) Jedna biljka daje čak 100-150 plodova koji postepeno dozrijevaju na granama sve do mrazeva. Ovojnica je otrovna i ne smije se jesti, a ima funkciju zaštite ploda od vanjskih utjecaja i nametnika.
.
Iako u nekim literaturama piše da ova biljka traži puno vode, iz osobnog iskustva mogu napisati da izrazito dobro podnosi sušu (naravno, uz malčiranje). Za dozrijevanje plodova bitnije je da ima puno sunca. Pretprošle godine koja je bila izuzetno kišna godina, dakle kad je biljka imala jako puno vlage i malo sunca, plodovi nisu nažalost stigli dozrijeti prije mrazeva, većinu ih je nedozreljenih uništio mraz. Prošle, izrazito sušne godine, od kraja kolovoza/početka rujna pa sve do prvih mrazeva stalno sam brala zrele plodove.
Iako je ovo trajnica, kod nas ne uspijeva prezimjeti jer ne podnosi mrazeve. Stoga je prije mrazeva poželjno pobrati sve zrele plodove, jer mrazevi uništavaju i biljku, ali i bobice. Plodovi s vanjskom ovojnicom mogu stajati čak i preko mjesec dana nakon berbe.
Nažalost, uvijek na peruanskim jagodama najesen ostaje mnoštvo nedozreljenih plodova. A kad biljka raste u tegli da bi se spremila na sigurno prije mrazeva, nikad ne naraste tako lijepa i bujna radi toga jer u tegli nema pristup svemu što treba kao u zemlji. Probala sam preko zime održati nekolicinu manjih biljaka koje sam iskopala na vrtu na jesen, i uspjelo mi ih je održati do iduće godine u negrijanom svjetlom zatvorenom prostoru.
S obzirom da kod mene ostaju vani nedozreljeni plodovi, često mi se od tih sjemenki u plodovima i sama zasijava. A ako želite uzeti sjeme sami, otvorite zreli plod i isperete van sjemenke, posušite i spremite za iduću godinu (postupak je isti kao da uzimate sjeme rajčice). Osim toga, plodove nakon mraza možete i posušiti te tako uzeti sjeme, više o tome pročitajte OVDJE. Plodovi su prepuni sitnih okruglih plosnatih žućkasto-krem sjemenki.
Svi dijelovi biljke osim plodova su otrovni. Tokom godina uzgajanja imala sam svakakvih iskustava s njima, jedne su godine čak i imale “alergijsku reakciju”, nešto što sam nedavno pisala i o Nicotiniana rustici, srodniku peruanske jagode. Jednostavno joj susjedstvo neke biljke nije odgovaralo i površina listova postala je naborana. Objašnjenje ovog je da biljke sadrže fitoncide. Fitoncidi (Phytoncide) su različite biološke aktivne tvari koje stvaraju biljke, a djeluju na životne procese susjednih biljaka i malih organizama poticajno ili sprečavajući. Oni mogu usmrtiti bakterije i gljivice, otrovati kukce i gliste, ali i potaknuti susjedne biljke na bujan rast ili totalno blokirati rast susjedne biljke. Očigledno je da se pomoćnice baš ne slažu s nekim biljkama. A upravo radi ovakvih iskustava, nastale su tabele biljaka koje se sade skupa, i koje se ne smiju saditi jedne pored drugih. Ali niti to nije tako jednostavno, jer cijela situacija nikad ne ovisi samo o 2 biljke, nego o cijelom biosustavu u kojem rastu.
Peruanska jagoda se smatra izuzetno zdravim voćem, sadrži vitamin C, vitamin A dio B-vitamina (tiamin, niacin i B12). Za voće ima veliki udio proteina i fosfora. A osobno, preporučam ga svima jer je izuzetno nezahtjevna vrsta, a opet, izuzetno fino, neobično egzotično voće. Svakako ju vrijedi probati uzgojiti na svom vrtu, jer se cijena plodova u dućanima penje čak i do 100 kn za kilogram.
Sjeme peruanskih jagoda možete potražiti u našim viškovima sjemenja iz biovrta OVDJE, a našu cjelokupnu ponudu sjemenja možete pogledati OVDJE.
