0
Svaki put kada nešto kupimo, činimo mnogo više od obične razmjene novca za proizvod. Svojim izborom podržavamo način proizvodnje, odnose prema ljudima i prirodi te vrijednosti koje stoje iza tog proizvoda. Drugim riječima – novcem glasamo. I to svaki dan.
U posljednje vrijeme sve češće slušamo kako zakoni ne idu u korist malih proizvođača, kako politika pogoduje velikim korporacijama i kako se odlučivanje sve više udaljava od stvarnih potreba ljudi i prirode. S tim se teško ne složiti. No istovremeno, velik dio nas i dalje svakodnevno kupuje upravo proizvode sustava za koji tvrdi da ga ne želi. Taj raskorak između onoga što mislimo i onoga što činimo postaje jedno od ključnih pitanja našeg vremena.
Svjesna kupovina ne znači savršenstvo.
Ne znači da svi moramo živjeti bez greške, bez ikakvog dodira s velikim trgovinama ili globalnim tržištem. Ona znači svijest i namjeru. Znači da, kada imamo izbor, zastanemo i zapitamo se kakav svijet tim izborom podržavamo. Jer čak i mali pomaci u smjeru svjesnosti dugoročno imaju stvarne posljedice.
Primjer s hranom to vrlo jasno pokazuje. Danas bez problema kupujemo proizvode koji su putovali tisućama kilometara, proizvedeni u sustavima intenzivne kemije i pritiska na prirodu, a istovremeno su čak i jeftiniji od lokalnih proizvoda. Ta cijena, međutim, nije stvarna cijena. Pravi trošak plaća okoliš, zdravlje ljudi i mali proizvođači koji se više ne mogu natjecati u takvoj utrci. Priča o borovnicama koje su trenutno svježe u dućanima, koje dolaze iz dalekih zemalja poput Perua dok domaći uzgajivači odustaju jer ne mogu pokriti ni osnovne troškove, samo je jedan od mnogih primjera apsurda u kojem smo se našli (VIŠE).
Često se govori o poticajima u poljoprivredi kao o nekoj vrsti povlastice ili dodatne zarade. No istina je daleko od toga. Poticaji su uvedeni kako bi se prikrila činjenica da hrana više nema realnu tržišnu cijenu. Oni nisu dobit, nego pokušaj da se zakrpa sustav u kojem proizvođač bez njih ne može opstati. Nije stoga slučajno da mnogi poljoprivrednici danas poručuju kako im ne trebaju poticaji, nego poštene cijene i stvarno vrednovanje njihova rada.
Blagdani i vrijeme darivanja često nas dodatno potaknu na razmišljanje o kupnji, ali važno je naglasiti da svjesna potrošnja nije sezonski trend. Svaki rođendan, svako okupljanje, svaka prilika za darivanje može biti trenutak u kojem biramo podržati lokalne, male i odgovorne priče. One koje imaju lice, ime i stvarnu povezanost s prostorom u kojem živimo.
Ne možemo preko noći promijeniti zakone, političke strukture ili globalne tržišne odnose. Ali možemo odlučiti kome dajemo svoju podršku danas. Svaka kupnja možda se čini beznačajnom, no zbroj takvih odluka oblikuje smjer u kojem se društvo kreće. Ako želimo svijet u kojem se cijeni rad, priroda i odgovornost, onda naši izbori moraju biti u skladu s tim vrijednostima.
Na kraju, poruka je jednostavna i neugodna u svojoj iskrenosti: ako kažemo da ne želimo sustav koji pogoduje isključivo korporacijama, a istovremeno ga svakodnevno financiramo, tada dio odgovornosti leži i na nama. Jer kome dajemo svoj novac – njegov rad podržavamo. A time, svi zajedno, gradimo svijet u kojem ćemo sutra živjeti.
Napravite i vi promjenu za blagdanske poklone, ali i tijekom cijele godine: podržite svojom kupovinom dobre, lokalne, ekološke priče i sudjelujte u stvaranju boljeg svijeta.
Hvala svima koji kupovinom Kalendara iz Biovrta i knjige podržavate i naš rad. A pridružite mi se u izazovu na mom FB profilu (OVDJE) ili na IG profilu OVDJE u kojem vas pozivam da i vi preporučite male poduzetnike čiji rad je vrijedan podrške.
