0
Prošli tjedan prolazila sam pokraj odjela voća i povrća u jednom supermarketu i ostala paf. Početak prosinca, a police prepune “svježih” borovnica, malina, kupina, ribiza i jagoda. Da, “svježih” – navodnici nisu slučajni. Jer to voće izgleda svježe, ali ono to definitivno nije – jer početak prosinca sigurno nije sezona bobičastom voću.
Kada je zapravo sezona bobičastom voću u našim krajevima?
Jagode i ribiz – svibanj i lipanj.
Borovnice i kupine – lipanj do srpanj.
Maline (i jagoda) – da, postoje mjesečarke koje rode i na proljeće (svibanj/lipanj) i na jesen, pa je to vjerojatno od ostalog bobičastog “najsvježije”, no i tome je prošao vrhunac sezone.
Pa odakle dolazi to “čudo” od “svježeg” bobičastog voća? Ovo konkretno – kupine iz Portugala, borovnice iz Južne Amerike (Peru) i maline iz Afrike (Maroko). Prepakirano – hm, tko zna gdje, a njemačka je ambalaža. A iako ovo izgleda svježe, može biti staro i par tjedana, transportirano brodovima s hladnjačama ili avionima – i stiže do nas putem koji zagađuje okoliš, kako zrak, tako i tlo i vodu.
A što se događa s nutrijentima?
Čim se voće i povrće ubere, počne gubiti vitamine i druge nutrijente.
Što je put dulji, voće je siromašnije onime što zapravo tražimo u svežem voću i povrću – hranjivim tvarima. Tako da ono što pojedete u prosincu, s drugog kraja svijeta, nerijetko ima vrlo malo nutritivne vrijednosti, a katkada i više pesticida i kemijskih premaza nego što možete zamisliti. Zato se stalno naglašava važnost kratkih lanaca dostave – da prođe čim manje vremena od polja do stola, pa da nam u obroku ostane čim više nutrijenata.
Koje se tehnologije koriste da voće ne propada brzo (a bobičasto je izuzetno kvarljivo voće)?
Svi koji uzgajate vlastito bobičasto voće, znate da ono jako brzo nakon branja krene propadati. Zato da bi svježe voće i povrće – a pogotovo brzo kvarljivo bobičasto voće ostalo čim duže svježe i tako tržišno zanimljivo – mora proći kroz neki postupak produžavanja svježine.
Neke od tih tehnologija su:
– Hlađenje u kontroliranoj atmosferi (CA tehnologija)
– Premazi za produljenje svježine (često pod oznakom “prirodni”, iako sastojci nisu uvijek poznati – ponekad su i povučeni s tržišta radi prikrivanja stvarnih sastojaka)
– Ozon, UV tretmani, modificirane atmosfere, plinovi poput 1-MCP za usporavanje zrenja
Koliko je zapravo “staro” to “svježe” voće u dućanima?
Za borovnice iz uvoza sam našla podatak da je to otprilike 2-4 tjedana. Dakle ono mora biti tehnološki tretirano da izgleda svježe.
To ne znači nužno da je sve loše – ali svježina, nutritivna vrijednost i okus znatno opadaju s vremenom. I u kontroliranim uvjetima i s modernim tehnologijama, gubitak vitamina i nutrijenata može se tek malo usporiti, ali ne i spriječiti.
I još dodatno: dio voća i povrća može biti ubrano nezrelo da bi po putu zorilo, većinom su to sorte gdje nije toliko bitni okus i nutritivni sastav, nego deblja kožica i izdržljivost, što je najbitnije za plasiranje u trgovačkim lancima.
Jedni će reći, ali uvozimo i ananas, i banane, pa i to je s drugog kraja planeta. Da – ali tropsko voće ne rastu kod nas, dok bobičasto voće koje se sada u trgovačkim centrima nudi iz drugog kraja svijeta – zapravo i raste. Tako da je ovdje u pitanju samo čisti trgovački potez kako nešto prodati potrošačima u vrijeme kad im nije sezona i zaraditi na tome. Nadalje, i kod tropskog voća uvijek imamo izbor birati ono organsko, ili ipak dati više prednost lokalnom sezonskom voću, nije da nam je to neophodno za život.
I dok govorimo o održivosti i brizi za okoliš – prevozimo borovnice s druge strane kugle zemaljske…
Ako realno sagledamo ovo prevoženje bobičastog voća s jednog kontinenta na drugi, meni je to potpuni apsurd. S jedne strane širi se propaganda kako moramo biti savjesni, održivi, ekološki osviješteni, kako treba pametno upravljati raspoloživim resursima i štedjeti energiju…. EU zabranjuje slamčice, šljokice, a onda se dozvoljava totalna obijest na tržištu i uvoze se borovnice s drugog dijela planeta – naravno, u plastici, u malim pakiranjima.
Zamislite si koliko onda tu trebamo dodatno uložiti u transport, u tehnologije produžavanja trajanja, u logistiku….. Ne, nije isto ako nešto prevozimo 10 – a drugo 10,000 kilometara. Da ne govorim i o načinu na koji je uzgojeno, koji pesticidi su korišteni.. jer EU i ostatak svijeta nema jednaka pravila i često su van EU dozvoljeni pesticidi koji su zabranjeni kod nas.
Gdje je tu ikakva održivost, zdrav razum? Gdje je tu stvarna briga za okoliš? Ovdje dobiva samo uvozni lobi, dok s druge strane to ugrožava opstanak domaćih OPG-ova.
A znate što stvarno dobro čuva većinu vitamina i nutrijenata? Duboko smrznuto voće ubrano u sezoni.
Kad ga doma poberete, odmah zamrznete – zadržali ste gotovo sve nutrijente. I da, industrijsko brzo zamrzavanje bolje čuva nutrijente od onog sporog koje mi radimo s ledenicama, ali gubitak hranjiva nije tako drastičan ako voće ne stoji dugo. Organski, lokalno, bez suludog prijevoza s jednog kraja Planete na drugi, bez potencijalnih toksina. To je ono pravo “svježe” za zimu. Zato ako zaista želite jesti najbolje i prepuno vitamina i minerala – sve čemu nije sezona, radije birajte smrznuto ako već kupujete.
Dajmo prednost lokalnoj i sezonskoj hrani
Uvijek oko nas ima i kvalitetnih, lokalnih i sezonskih organskih namirnica koje su puno bolje i za nas, i lokalnu zajednicu i planet u globalu. Tako da onima koji će pravdati borovnice u prosincu jer su zdrave radi vitamina i polifenola, reći ću im kao osviješteni potrošač da ne želim svojim novcem financirati uvozni lobi za prijevoz s jednog kraja planete na drugi i sve što se radi za produženje svježine, nego ću odabrati npr. lokalno, organsko uzgojeno ljubičasto zelje (kupus) koje jednako tako sadrži polifenole, i koristiti što imam na vrtu.
Zato, meni osobno ne pada mi na pamet kupiti nešto ovakvo. Na jesen berem mušmule sa stabala, imam sanduke jabuka koje sam spremila u podrum. Da, i one gube vitamine stajanjem, ali su puno bolje od onih tretiranih tko zna čime u dućanima.
A bobičasto voće? Imam ga smrznutog, iz vlastitog vrta – puno boja, okusa i života. Uzgojila sam ga organski, pobrala u vrhuncu sezone prepuno vitamina i nutrijenata i takvo smrznula – pa imam svoje vrhunsko bobičasto voće tijekom cijele sezone.
Nemojte zaboraviti – kome novac dajemo, njegov rad podržavamo.
Budimo osviješteni potrošači i nemojmo podržavati ovu lakrdiju i iluziju svježine koja nam u konačnici zaista ne donosi ništa dobro – niti za naše zdravlje, niti lokalnoj zajednici, niti za očuvanje planeta – osim zaradu pohlepnima i neosviještenima.
Za vaš novac uvijek možete dobiti bolje lokalne namirnice čime zapravo glasate za bolju stvar. Sezonsko, lokalno i organsko voće i povrće (bilo s tržnice, iz OPG-a, iz vlastitog vrta) puno je svježije, ukusnije i nutritivno bogatije – i često nije skuplje, već samo zahtijeva svjesniji izbor.
Razumijem da mnogi u današnje vrijeme osjećaju ograničenja – bilo financijska, logistička ili vremenska.
No danas – više nego ikada prije – imamo mogućnosti izbora, ako ih želimo potražiti.
Samo u Zagrebu i mnogim većim gradovima djeluju grupe solidarne razmjene (GSR) gdje građani direktno kupuju od lokalnih OPG-ova, bez posrednika. Ima ih i online, a puno OPG-ova danas nudi dostavu ili mogućnost podizanja na određenom mjestu. (npr. https://hranazadobro.org/ )
Postoje eko tržnice (u Čakovcu na kojoj su svaki dan naši eko proizvođači), sajmovi, čak i neki manji dućani još uvijek nude domaće voće i povrće – često po istoj ili manjoj cijeni nego u trgovačkim centrima. Istovremeno, razlika u cijeni često nije velika – ali je razlika u kvaliteti, utjecaju na okoliš i podršci lokalnoj zajednici – ogromna.
Ne kažem da je uvijek lako – ali nije ni nedostižno.
I nije poanta da svi donosimo savršene izbore jer je to nemoguće u današnjem svijetu, nego u postepenom buđenju svijesti i pomicanju prema boljim izborima – kad god možemo. Jer kad znamo više, možemo birati bolje.
Biti osviješten potrošač danas je čin ljubavi prema sebi, djeci, prirodi i budućnosti.
Jesti sezonsko, organsko i lokalno najbolje je što možemo napraviti za sebe i svoju obitelj.
Pogledajte i video o ovoj temi OVDJE.
