0
Sve češće viđam komentare po društvenim mrežama kako im se dlakavi ružičar (Tropinota hirta ili Epicometis hirta) i crni ružičar (Oxythyrea funesta) pojavljuju u većem broju u voćnjacima ili pak cvjetnjacima i kako im uništavaju cvjetove. Posebno vole cvjetove aronije i naranče, gdje mogu napraviti puno štete ako unište previše cvjetova.
Odrasle se jedinke naime hrane prašnicima i tučcima (ali i pupoljcima) i nalazimo ih na raznim vrstama, čime izravno onemogućuju oplodnju i zametanje ploda, te tako mogu napravili u kratkom roku jako velike štete, pogotovo u voćnjacima.
Iako se svake godine ne pojavljuju nužno u velikom broju i iako ne rade svake godine svima jednake štete – jedna stvar može imati velika razlike i pomoći kod smanjivanju štete. A to je košnja. Odnosno izostanak kočnje u ključnom trenutku cvatnje voćaka. Tada je puno pametnije ostaviti “korove” koji cvatu ispod voćaka, jer će radije ostati niže pri tlu na tim cvjetovima nego letjeti u krošnje.
MNOGI SU IH TEK NEDAVNO ZAMIJETILI, KAKO TO?
Iako se mnogima čini da su se tek pojavili u okolišu jer ih prije nisu vidjeli, ružičari ipak nisu uvezena vrsta i prisutni su kod nas, ali ih ranije nismo primjećivali jer ih nije bilo u tolikom broju.
Ono što se često događa je da nove monokulture (poput aronije) i promjene u načinu održavanja površina (košnja, manjak raznolikosti) stvore idealne uvjete da se jako namnože. Kad im se populacija jednom poveća, treba neko vrijeme da se ponovno vrati u ravnotežu. Zato je vjerojatnije da ih prije jednostavno niste primijetili jer su bili u neznatnom broju, a populacija im je eksplodirala radi promijenjenih uvjeta i puno hrane na raspolaganju u npr. nasadima aronije.
KOJE VRSTE “KOROVA” POSEBNO VOLE:
– Maslačak (Taraxacum officinale): Apsolutni favorit dlakavog ružičara u rano proljeće. I bolje da tamo i ostane, pa evo još jedan razlog mnogima koji imaju voćnjake zašto ne kositi u vrijeme cvatnje voćaka.
– Osjak i stričak (Cirsium i Carduus): – ove biljke su im magneti kad cvatu, posebno u kasno proljeće i ljeto. Često se na jednom cvijetu osjaka može vidjeti i po 5-10 jedinki i čula sam već iskustva ljudi kako su zahvalni na ovim cvjetovima u voćnjacima i kako im smanjuju štete.
– Mrtva kopriva (Lamium spp.): Cvjeta rano i pruža im utočište prije glavne sezone.
– Bijela djetelina (Trifolium repens) – često se Hrane na njenim cvjetovima
– Divlja mrkva i ostale štitarke (Apiaceae): Privlače ih biljke poput divlje mrkve, anđelike ili medvjeđeg dlana jer im ravna površina cvata omogućuje lako kretanje i hranjenje.
– Sljezovi (Malva spp.): Zbog velikih cvjetova i puno prašnika, često su meta crnog ružičara
Također, i samo cvijeće na gredicama može biti svojevrsni mamac ako će ostati na tom cvijeću i neće krenuti dalje na voćke – jako vole i perunike, dalije, makove, ivančice….. s time da su mnogi primijetili da najradije idu na bijelo cvijeće – bijele ruže, bijele irise, ivančice… Ponekad nam bude žao što i neko cvijeće bude uništeno, ali bolje to nego štete na budućim plodovima – to zaista čini razliku.
U Biovrtu s njima nemam problema, jer kod mene nema niti česte košnje, imam jako veliku raznolikost – i u takvim uvjetima oni ne postaju nikakva stvarna prijetnja. Ideja urednih, sterilnih, redovito košenih voćnjaka u kojima su posađene monokulture zapravo su generator sve većih problema s bolestima i nametnicima tih vrsta – jer samo bolesti i nametnici u takvima uvjetima imaju idealne uvjete za širenje.
PLAN B: KLOPKE
Ako je zaista velika najezda koju niste niti mogli riješiti sa cvatućim “korovima”, možete postaviti klopke: plave posude s vodom, u koju nakapate par kapi eteričnog ulja anisa, to ih jako privlači i love se u to (i utapaju). No to nek bude krajnja mjera, dajte prvo priliku bioraznolikosti da vam pomogne u vrtu jer svaka karika biološkog lanca je bitna.
Kako nam bioraznolikost može pomoći u vrtu bila je jedna od tema mojih brojnih predavanja gdje sam upravo htjela prenijeti ovo razumijevanje i dobru praksu suradnje s prirodom, jer nam zaista može smanjiti i štete i posao u samom vrtu. Puno je bolje kad na samom početku postavimo sustav da funkcionira sam od sebe nego da imamo dodatni posao i brige.
Košnja koja je prečesta je jedan od načina kako zaista radimo više štete nego koristi, a da i k tome ne zbrajam svo vrijeme i novac koji je potrebno za to. Samo treba sagledati cijelu sliku iz drukčijeg kuta – iz kuta Prirode, koja nikad ne radi monokulture, gdje ne mora biti sve na špagu i sterilno, i gdje nema potrebe za velikom čistkom svih ostalih vrsta. Upravo u toj divnoj raznolikosti je moć da i mi na kraju imamo manje posla i manje brige, i manje izdataka sa više dobrih rezultata. Više o tome kako prečesta košnja nije dobra za bioraznolikost čitajte OVDJE.
