0
Kad sam bila mala, na povrtnjaku moje bake i mame uvijek je jedna ili dvije gredice bila predviđena za cvijeće. Tu su se sadile i sijale pretežno 3 vrste cvijeća – gladiole ili po domaćem „sabljice“, ljetni zvjezdan odnosno „lepe Kate“ i cinije, odnosno „lepi dečki“. To je bilo cvijeće za groblje i vaze. Osim ponekog nevena po vrtu na samom početku, to je bilo to od cvijeća, povrće je bilo poredano u uredne vojničke redove, korov se je redovito čupao i vrt je, iako raznoliki, bio pomalo jednoličan.
Mama i baka nisu razmišljale o korisnim kukcima, oprašivačima i predatorima koji su također stanovnici vrta, niti su razmišljale o tome da im ti kukci zapravo uvelike pomažu u uzgoju zdrave hrane. Znale su kako izgleda pčela, bumbar, odrasla jedinka bubamare i to je bilo to. Ličinke bubamara nažalost su ubijale iz neznanja, jer nisu znale da su i to bubamare, kao i neki drugi korisni kukci. Njihov vrt me nikad nije privukao kao dijete i nikad me nije zanimao rad u njemu. Štoviše, kad su me natjerale da čupam s njima korov, to mi je bilo kao kazna.
Kad sam krenula s svojom prvim vrtom već kao odrasla osoba s 25 godina – inspiraciju sam dobila u knjigama o biovrtlarstvu. Kad sam ugledala fotografije šarenila cvijeća izmiješanog s povrćem, upravo to mi se je učinilo toliko prirodno i logično da bi vrt u kojem uzgajam hranu trebao tako izgledati. I to je ono što kreiram od samog početka. Tokom godina promatranja u vrtu naučila sam da time zapravo činim pravu stvar, jer tako pružam u vrtu stanište brojnim korisnim kukcima i oprašivačima. Tako pomažem da moj vrt bude zdravi, uravnoteženi, vrt u kojem predatori drže pod kontrolom nametnike. Vrt u kojem oprašivači, od kojih su mnogi ugroženi, mogu naći dovoljno hrane i tako im pomažem opstanku.
Istraživanja diljem svijeta pokazuju nam zabrinjavajuće podatke – pticama, pčelama, leptirima i brojnim korisnim oprašivačima opasno prijeti izumiranje. U Europi je 9 % populacije pčela i vrsta leptira pred izumiranjem, a ugroženo 37% populacija pčela i 31% populacije leptira. Razlozi tome su mnogobrojni, a znanstvenici najviše ističu upotrebu pesticida, gubitak staništa, zagađenje, invazivne vrste, patogene i klimatske promjene.
Radi načina na koji sa danas uzgaja hrana – ogromna polja monokultura zaprskavana otrovima u konvencionalnoj poljoprivredi – uvelike su ugroženi brojni korisni kukci o kojima ovisi naš opstanak. Svi mi trebali bi biti i više nego zabrinuti jer ovakvim načinom uzgoja hrane ugrožavamo i sami sebe. Mnogi nisu svjesni stvarne štetnosti pesticida i uvelike ih koriste. Međutim, ono što šteti nametnicima, šteti i svim korisnim kukcima koji se tamo zateknu. Stoga pčelarske udruge diljem svijeta provode akcije osvještavanja voćara da se barem u vrijeme cvatnje suzdrže od prskanja i tako ne otruju pčele, zahvaljujući kojima su urodi veći. Trećina ukupnih usjeva ovisi upravo o pčelama i bez njih bi nam jelovnik bio znatno siromašniji. U dijelovima Kine npr., uslijed prevelike upotrebe pesticida, zagađenja i ostalih faktora, populacije pčela su se toliko drastično smanjile da ljudi moraju ručno oprašivati voćke kistovima. Ne želimo da se to dogodi i kod nas.
Da bismo pomogli opstanku korisnih kukaca, potrebno je kukcima osigurati hranu, stanište i vodu. Tako u mom vrtu imaju brojno cvijeće – koje dakle nije samo za ukras, nego je tu da nahrani brojne korisne kukce koje i meni pomažu da imam zdravi vrt, ali i veće urode. Naime, kad ne bi bilo oprašivača, ne bi bilo npr. tikvica, krastavaca, dinja… svih plodova biljaka iz obitelji tikvenjača – jer njihov urod ovisi o oprašivanju. Ako vam se dogodi da tikvice i krastavci cvatu, a plodova nema ili dok su plodovi manji počnu propadati – to je upravo to – nisu bili dovoljno oprašeni (VIŠE).
Svi mi možemo pomoći i vrlo je jednostavno kako – prestankom korištenja pesticida i sadnjom cvijeća u našim obiteljskim povrtnjacima. Kreiranjem ovakvog vrta pomažete i njima, ali i sebi.
I koliko god se to činilo malo – činite veliku stvar – i za sebe i za živi svijet i za buduće generacije.
