0
Naježila sam se od prizora svježeg povrća zapakiranog u plastičnu ambalažu nedavno u jednom trgovačkom centru.
Zar je ovo budućnost hrane — svaki komad svježeg povrća u zasebnoj plastičnoj ambalaži?
I to ne samo uvozno, nego i domaće, lokalno povrće.
I pomislih – koja lakrdija!
S jedne strane se zabranjuju plastične vrećice “jer brinemo o planetu”, a s druge — svaka pojedinačna namirnica odjednom biva zapakirana u plastiku!?
Ajde, pa tko je tu lud?
Europska komisija si čestita kako “radi velike pomake” jer su zabranili plastične slamčice, šljokice i stavili neodvojive čepove na boce… a istovremeno raste dostava hrane u jednokratnoj plastici, a svježe voće i povrće se pakira po komadu u plastičnu ambalažu.
To što su zabranili, prava je sitnica prema ovome što raste iz dana u dan.
Velika je razlika između “kozmetičkih” i stvarnih rješenja:
Ako želiš smanjiti otpad od plastičnih boca – ne uvodiš neodvojive čepove, nego potičeš povratnu staklenu ambalažu.
Postavljaš javne česme i potičeš građane da nose vlastite boce.
Zabraniš potpuno jednokratnu ambalažu, nema “coffe to go” ako nemaš svoju termosicu, nema papirnatih jednokratnih slamki s upitnim premazima.
Ne dopuštaš zatrpavanje trgovina i ugostiteljstva jednokratnom plastikom – nego potičeš i nagrađuješ održiva rješenja.
…
Jer ovo što gledamo danas – to je čista lakrdija. A sve ostalo je samo mazanje očiju.
Što mi možemo učiniti?
Prava promjena kreće od svakog od nas.
Svijet će se zaista promijeniti tek kad dovoljno pojedinaca preuzme odgovornost i prestane podržavati ovakav sustav svojom kupovinom.
U konačnici, budućnost hrane i količina otpada ovise o nama.
Ne možemo u potpunosti izbjeći otpad, ali ga možemo smanjiti – uzgojem vlastite hrane ili kupovinom kod lokanih poljoprivrednika.
Jer kad kupujemo kod lokalnih i po mogućnosti organskih proizvođača, to možemo kupiti bez sve ove nepotrebne plastike, u košaricama, i to svježije i netom ubrano.
Jer kad uzgajamo svoju hranu, dovoljno je uzeti košaru i prošetati do vrta.
Bez plastike. Bez pesticida. Uzgojeno s ljubavlju i radošću.
Od polja do stola – u par koraka, s puno više vitamina, minerala i života. Lokalno, sezonsko i organsko.
Na moju objavu o ovoj temi OVDJE uslijedila je burna rasprava na Facebooku, i priznajem — razočarao me stav mnogih koji su tražili opravdanja umjesto da sagledaju problem šire.
Dok u nekim azijskim državama pronalaze održive alternative poput pakiranja hrane u palmino lišće, mi u Europskoj uniji, nakon desetljeća “zelenih politika”, nismo pronašli stvarno rješenje – nego smo zabranom plastičnih vrećica zapravo potaknuli još veću količinu plastike u pakiranju hrane.
To je potpuna nelogičnost i čista ludost.
I dok raspravljamo o „zelenim politikama“, svakodnevno stvaramo tone plastike – a krivac je uvijek netko drugi: politika, sustav, potreba.
No, ako želimo promjenu, prvo moramo prestati opravdavati ono što znamo da nije ispravno.
U komentarima ispod objave često se ponavljalo:
„Ali to se mora zbog higijene.“
„Ali plastika čuva svježinu.“
„Ali i drugi to tako rade.“
Razumijem taj refleks — lakše je braniti postojeći sustav nego preispitati vlastite navike i razmotriti drukčija rješenja.
Ali ako zaista želimo promjenu i bolji svijet oko nas, trebamo si postaviti jedno jednostavno pitanje:
Je li ovo stvarno najbolje rješenje koje možemo ponuditi? Zar je više plastike jedino rješenje za ove probleme?
Jer dok god tražimo opravdanja umjesto rješenja, ništa se neće promijeniti. Sve ostaje isto.
A promjena počinje tek kada odlučimo biti dio rješenja.
Ne trebamo biti savršeni — dovoljno je da budemo svjesniji.
Da biramo lokalno, sezonsko, organsko, bez plastike. Da posadimo barem dio vlastite hrane.
Jer svaka takva odluka znači manje otpada, više života i više poštovanja prema prirodi.
Ova moja fotografija prikazuje upravo to – hranu bez suvišne ambalaže, iz vlastitog vrta, kao posljedicu moje odluke da želim biti dio rješenja, a ne problema.
Tako je i nastao Biovrt prije 20 godina – iz ljubavi prema ovoj Planeti i želje da učinim nešto bolje za sebe, svoju obitelj i svijet u kojem živimo.
Jer znam da odluke svakog pojedinca imaju posljedice.
Moja priča danas inspirira mnoge — a sve je počelo jednom jednostavnom spoznajom:
???? Odabir hrane koju jedemo oblikuje svijet u kojem živimo.
I odlukom: ja to mogu bolje.
A vi? ????
Pogledajte i video i podsjetite se zašto je lokalna, sezonska i organska hrana najbolje i za naše zdravlje, i za lokalnu zajednicu i cijeli planet – i kako mi imamo veliku moć biti dio promjene na bolje OVDJE.
