Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja

Bubamare - lat. Coccinellidae

Bubamare ili božje ovčice su vrsta kukaca koje zajednički spadaju u obitelj Coccinellidae. Ovo je vjerojatno najpoznatija vrsta kukaca, svatko zna prepoznati bubamaru.

Bubamare ili božje ovčice su vrsta kukaca koje zajednički spadaju u obitelj Coccinellidae. Ovo je vjerojatno najpoznatija vrsta kukaca, svatko zna prepoznati bubamaru. Ipak, unutar te obitelji postoji puno različitih vrsta (samo u srednjoj Europi 80 vrsta), od kojih su najpoznatije:

- sedmotočkasta bubamara – Coccinella septempunctata

- dvotočkasta bubamara – Adalia bipunctata

- azijska, japanska bubamara (u Velikoj britaniji nazvana i Harlequin ladybird) – Harmonia axyridis

- Anatis ocellata i Exochomus quadripustulatus – vrste koja se hrane ušima na četinjačama

Bubamare su najčešće u umjerenom pojasu Europe i Sjeverne Amerike.

Slika: sedmotočkasta bubamara – Coccinella septempunctata

Svojim jarkim bojama bubamare jasno daju upozorenje predatorima da bolje da ih ne love. Kad je bubamara u opasnosti brani se tzv. refleksnim krvarenjem, tj. ispušta krv (hemolimfu) iz nožnih zglobova. Ta "krv” sadrži vrlo neugodnu tvar (kokcinelin) koja odbija većinu ptica i mrava. (Izvor: Wikipedia)

Većina bubamara, i odrasli kukci i ličinke, se hrane lisnim ušima, stoga su poželjan kukac u svakom vrtu. Tek poneke vrste u Južnoj Africi su biljožderi. Žive na lišću biljaka i drveća, a zimi se zavlače pod suhu koru drveća i slična skloništa, čak i u hladna mjesta u kućama, prezimljuju u skupinama.Pare se na proljeće i u ljeti,a ovisno o vrsti mogu izleći od 3-300 jajašca. Jajašca u jako slična jajašcima krumpirove zlatice, samo malo manja i bljeđa. Jajašca odlažu na poleđinu listova u blizini kolonija lisnih ušiju, a za 5-8 dana izležu se ličinke koje se također hrane ušima, a proždrljivije su od odraslih kukaca, odnosno puno više jedu.

bubamara parenjebubamara jajasca.

Radi svojih karakteristika kao supomagača u vrtu u borbi protiv nametnika, za svakog vrtlara/icu vrlo je važno da zna prepoznati sve faze rasta bubamara, da ih može zaštititi.

Najčešća bubamara u Europi je sedmotočkasta bubamara, Coccinella septempunctata. Ličinka te bubamare karakteristična je po pretežno sivoj boji, tek sa strane ima dvaput po dva para narančastih točaka. Evo kako izgleda njena ličinka(mlađa i starija ličinka):

coccinella septempunctata 3coccinella septempunctata 2.

Ličinke za 10-15 dana mogu pojesti 350-400 biljnih ušiju. Nakon toga se zakukulje, na način da se pričvrste za lice lista ili peteljku. Taj stadij traje nekoliko dana, nakon toga se iz kukuljice izvlače odrasli kukci.

Slika 1: bubamara se izvlači iz kukuljice. Ovaj prizor izgleda fascinantno ako to prvi put vidite u životu, kao što sam ja to prvi put ugledala pred dvije godine. Proces traje dosta dugo i polako se izvlači.

Slika 2: sedmotočkasta bubamara i prazna kukuljica iz koje se je izvukla. Ova bubamara je prvotno žuta i bez točaka, a prepoznati ju možete prema bojama na glavi.

bubamara licinka 1bubamara 4.

Sve češća vrsta u Europi i Sjevernoj Americi je azijska bubamara, Harmonia axyridis. Ovo je izuzetno proždrljiva vrsta, te se je uvozila i koristila u staklenicima i plastenicima Europe i Amerike kao biološka metoda kontrole nametnika. Međutim, nažalost sasvim očekivano ako se mene pita kad si čovjek umisli da je pametniji od prirode, proširila se je u okoliš i počela ugrožavati autohtone vrste bubamare, navodno ih i jede - ali za ovo nisam do sad našla dokaz pa uzmimo to s rezervom. Ljudima smetaju radi karakretistike da se pojavljuju na jesen u velikim skupinama i pokušavaju zavući u kuće radi prezimljavanja, a čak i grizu, te rijetko mogu izazvati alergijske reakcije u ljudi. Najezda ovih bubamara se događa zadnjih nekoliko godina i u Hrvatskoj. U SAD-u je označena i kao nametnik u voćnjacima i vinogradima, te se navodi da mijenja okus vinu. (Izvor: Wikipedia). U zadnje vrijeme se razvijaju feromonske zamke protiv ove vrste, jer ova vrsta feromonima priziva druge pripadnike svoje vrste.

Harmonia axyridis već na temperaturi od 10 stupnjeva izlazi van iz svojih skloništa tokom zime na sunčeve zrake. Ako se osjeća napadnuto ili ugroženo, i ona refleksno krvari (već opisano u tekstu), a to izaziva neugodan miris, i može ostaviti i mrlje. Ne možete ju prepoznati po broju točaka jer ima između 0-20 točaka, a može biti žuta, crvena s dodatkom crne boje. Prema Wikipediji, možete ju najlakše prepoznati ako na njenoj "glavi” možete očitati slovo W, odnosno M – ovisi s koje ju strane gledate.

Slike: ličinka i odrasla Harmonia axyridis (obratite pažnju na slovo W na glavi)

harmonia axyridis 1harmonia axyridis 3.

Za usporedbu s ličinkom sedmotočkaste bubamare, ova je ličinka "dlakavija” i ima redove narančaste boje s svake strane. Prema veličini su otprilike iste, i ličinke i odrasle bubamare. A izlježe se iz kukuljice na identičan način.

bubamara 2harmonia axyridis 4.

I jedna i druga su mi saveznici u borbi protiv ušiju, tako da ne diram ni jednu vrstu.

Sve ostalo što želite znati o bubamarama možete pročitati na ovoj jako korisnoj stranici, i meni je jako puno pomogla u identifikaciji bubamara u mom vrtu:

http://www.austinbug.com/coccinellidae.html

Sviđa ti se? Podijeli s prijateljima

Silvija Kolar-Fodor
Autorica članka:

Silvija Kolar-Fodor

Predsjednica udruge "Biovrt – u skladu s prirodom”, predavačica i edukatorica o biovrtlarenju, autorica stranice i tekstova na www.biovrt.com, autorica bloga "U skladu s prirodom” na Blogosferi Večernjeg lista, kolumnistica u tjedniku Međimurske novine, surađivala je s dnevnikom "24 sata", Večernjim listom, časopisom Poljoprivredni glasnik, magazinom za život u skladu s prirodom "100 posto prirodno”, portalom Naturala.hr, EkoMreža.org, Sirova hrana.hr ... zaljubljenica u Prirodu i dugogodišnja biovrtlarka. Biovrtlarenjem se bavi od 2006. godine.

Svi sadržaji na ovim stranicama zaštićeni su Zakonom o autorskim pravima (VIŠE)

Ova web stranica koristi kolačiće da bi Vam poboljšalo iskustvo prilikom pregleda. Uvjeti korištenja