0
Zanimljivo je kako danas mnogi rad na zemlji i uzgoje hrane smatraju teškom mukom, pa čak i sramotnim poslom. Poslom koji je bolje dati nekom drugom da to napravi za vas, a vi najbolje da kupite (jeftine) finalne proizvode. Mnogi misle da se to jednostavno ne isplati, pa niti ne pokušavaju. Ili ne znaju kako. Nažalost, nema više prijenosa znanja sa starijih članova obitelji na mlađe, jer je često to znanje već u prethodnim generacijama izgubljeno. Znanje, koje su stoljećima ljudi prenosili s koljena na koljena – zauvijek izgubljeno. A ti koji tako misle – nisu zapravo niti nikad probali pa nikad nisu niti spoznali što to vrtlarenje znači i odustaju prije nego su i počeli, radi čistih predrasuda.
Tako sam i ja mislila u mojim ranim dvadesetim godinama, iako je tradicija uzgoja hrane u mojoj obitelji postojala. Ideja vrtlarenja, da se „mučim kako su se mučila moja baka i mama“, kad postoji toliko „bitnijih stvari“ – bila mi je apsurdna. Mislila sam da je vrtlarenje i uzgoj hrane čisti gubitak vremena, pogotovo kad u dućanima postoji jeftina hrana dostupna u bilo koje doba godine. Zato smo i prvotno kuću napravili – bez smočnice.
A onda sam kao ekološka aktivistica postala svjesna da sve polazi od hrane koju jedemo. I da je itekako bitno tko, gdje i kako je uzgaja. A ono „kako“ trebalo bi nas najviše zabrinuti, jer većina hrane na tržištu je iz konvencionalnog uzgoja, koji je jedan od najvećih zagađivača današnjice, a mineralna gnojiva i pesticidi koji se koriste, uzrok su i brojnih ekoloških problema i kroničnih bolesti kod ljudi. Kad sam uzela odgovornost u svoje ruke, kad sam odlučila napraviti koliko je u mojoj moći, postalo mi je sasvim logično krenuti uzgajati vlastitu hranu. Naravno, na organski način.
U tu avanturu krenula sam 2006. godine, nakon čega su mi se razbile baš sve predrasude koje sam ikad imala o „teškoj muci“ na vrtu. Kad sam napravila svoj prvi vrt, kad sam krenula učiti o biljkama, povrću i povezanosti u prirodi, dobila sam sasvim nešto drugo o čemu nisam niti razmišljala prije. Dobila sam radost stvaranja, radost koja doista može promijeniti puno toga. U mom slučaju, potpuno mi je promijenila život, sustav vrijednosti i planove za budućnost. Hobi koji mi je bio životna strast pretvorila sam u posao, a biovrt u svoje malo životno remek djelo koje se mijenja iz godine u godinu.
Nakon toga, mogla sam razumjeti sve one ljude koji provode sate i sate u svom vrtu. Sve one zanesene vrtlare koji su otkrili sasvim novi svijet i vratili se prirodi od koje smo se toliko otuđili. I ne samo da dobivate radost, sami si uzgajate vlastito zdravlje u svom vrtu: od zdrave hrane, kretanja na suncu i svježem zraku, do prave anti-stres terapije koji današnji način života izaziva. U razvijenijim europskim državama upravo vrtlarenje propisuju liječnici kao terapiju za depresiju i previše stresa u životu. I tako upravo vrtlarenje ne samo da dodaje godine vašem životu, dodaje i život vašim godinama.
Ne vjerujete? Izazivam vas da probate.
Sve smjernice kako to napraviti, možete pronaći na mojoj stranici www.biovrt.com i u mojoj knjizi “Vrlarenje u skladu s prirodom.
