28.12.20. - Što se trenutno događa s Zakonom o sjemenju u RH? - Biovrt - u skladu s prirodom

28.12.20. – Što se trenutno događa s Zakonom o sjemenju u RH?

Tijekom studenog Ministarstvo poljoprivrede uputilo je u javnu raspravu kroz sustav eSavjetovanja novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja. U javno savjetovanje koje je trajalo do 10.12.2020. uključile su se brojne udruge i javnost ukazujući na brojne nelogičnosti te su tražili izmjene predloženog zakona kako bi proizvođačima osigurali temeljno pravo na izbor i uzgoj sjemena za upotrebu na vlastitom gospodarstvu osigurano međunarodnim propisima.

Reagirali smo i putem otvorenog pisma Ministarstvu poljoprivrede o čemu možete pročitati više ovdje:
https://www.biovrt.com/prijedlog-novog-zakona-o-sjemenju-cemu-drasticna-ogranicenja-upotrebe-vlastitog-sjemenja-na-opg-ovima/

Sukladno izvještaju s javnog savjetovanja, Ministarstvo nije uvažilo brojne itekako bitne stavke na koje smo upozorili. Izvještaj s savjetovanja možete pogledati OVDJE, a odgovor Ministarstva na naše primjedbe OVDJE.

Na više od 200 stranica Izvješća o provedenom savjetovanju koje je napisalo Ministarstvo poljoprivrede ponavlja se isti generički tekst odgovora koji ne odgovara niti jasno niti direktno na postavljena pitanja i komentare te tek djelomično uvažavaju prigovori. Odgovori su pisani pravnim i stručnim jezikom, često nerazumljivim prosječnom poljoprivredniku na čiji će život i rad on utjecati. Nakon tako opsežnog javnog savjetovanja i velikog interesa javnosti, javnost je jednostavno odgurnuta, poziv za sastanak koji smo im uputili 21.12.  (VIŠE)  nije uvažen i prijedlog zakona je 23.12. –  dan prije Badnjaka izglasan na sjednici vlade te upućen u saborsku proceduru.

Činjenica kako se ovaj zakon donosi po izuzetno ubrzanoj proceduri i uz potpuno odbacivanje reagiranja zainteresirane javnosti i udruga nas izuzetno zabrinjava.  

Sporni dio u prijedlogu zakona na koji je javnost upozorila je uvođenje pojma „sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ koji označava sjeme sorata poljoprivrednog bilja proizvedeno i namijenjeno za sjetvu isključivo na vlastitom poljoprivrednom gospodarstvu koje je zabranjeno stavljati na tržište. Kako Zakon o sjemenu uređuje tržište sjemenja, uvođenje ovog pojma koji nema veze s tržištem i svih restrikcija vezano uz njega je neosnovano.

Nadalje, prema odredbama čl. 16 – poljoprivredni proizvođači bi za svoje potrebe na vlastitom gospodarstvu mogli uzgajati sjeme isključivo od registriranog sjemena – dakle samo od sjemena koje su kupili od proizvođača, ne od sjemena koje su naslijedili od svojih obitelji ili dobili kroz razmjene s drugim proizvođačima. Drugim riječima, ukoliko nemaju registrirano sjeme, svoje sjeme poljoprivrednici bi morali baciti i kupiti sjeme gdje mogu dobiti potvrdu dobavljača ako žele ostati u sustavu potpora i prodavati svoje proizvode na tržištu.
Iz ove odredbe zakona izuzeti su jedino ekološki proizvođači. Također, postoji mogućnost upotrebe sjemenja s vlastitog gospodarstva ako se stavi na neku od lista (lista čuvanih sorti i neke nove koje bi se naknadno uvele pravilnicima tek u roku od 2 godina nakon donošenja Zakona), ali to je dugi, skupi i komplicirani postupak.

Ovim člankom uvodi se i obaveza dorada vlastitog sjemenja što predstavlja dodatni trošak.
To znači da će se prije upotrebe sjeme uzgojeno na vlastitom imanju morati voziti ovlaštenom dorađivaču da ga on sukladno propisima doradi. U nekim županijama nema tvrtki koje se bave uslužnom doradom sjemenja što stvara dodatne probleme i troškove. Iz obaveze dorade bit će isključeni samo manji proizvođači prema veličini ukupnog gospodarstva. Kriterij ukupne veličine nije razuman, jer ako je neko imanje veliko 6 ha i od toga većinom ima voćnjake i pašnjake, te svega mali dio ratarske proizvodnje – i dalje mu radi ukupne veličine imanja ostaje obaveza dorade.

Ovakav zakon će uništiti bioraznolikost svih sorti koje su preostale i čuvaju se na mnogim obiteljskim gospodarstvima. Razlog tome je da ljudi nemaju niti znanja, niti vremena, novaca niti energije uvoditi neku svoju sortu na neku od lista i boriti se s papirologijom, doradom i sl.. Jednostavnije će im biti nažalost odustati i svake godine iznova kupovati sjeme na tržištu.

To znači i dodatni udar na budžet malih opg-ova, gdje će umjesto da koriste sorte koje imaju, održavaju i prilagođavaju godinama svojoj zemlji i svojim uvjetima morati kupovati sjeme koje je većinom uzgojeno u drugim državama, nije prilagođeno našoj klimi, pa će nerijetko trebati i više zaštitnih sredstava i napora kod uzgoja istih.

Mjerama koje zakon donosi direktno se krše međunarodne konvencije i drugi dokumenti koje je Hrvatska obavezna poštivati. Člankom 16. direktno se krše odredbe „Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu“ (NN 1/2009) gdje je jasno navedeno da je zabranjeno ograničavati prava poljoprivrednika na čuvanje, korištenje, razmjenjivanje i prodaju sjemena/reprodukcijskog materijala dobivenog na poljoprivrednim gospodarstvima, te „Deklaracije Ujedinjenih naroda o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima“ gdje se izričito  navodi između ostalog da je “država dužna prepoznati prava seljaka da se oslanjaju na vlastito sjeme ili na drugo lokalno dostupno sjeme prema vlastitom izboru i da odlučuju o usjevima i vrstama koje žele uzgajati”.

 

Pitamo se i zašto se upravo sada ubrzano donosi novi Zakon o sjemenju kada na EU razini traje reforma europskog zakonodavstva o sjemenu s kojim ćemo se morati i mi uskladiti.  Prvi nacrt  novog europskog zakona o sjemenju bit će poznat već u siječnju, a javne konzultacije najavljene su za travanj.  U sklopu te procedure izrađene su prethodne studije iz kojih je već sada vidljivo da EU planira jasno razgraničiti tržište i komercijalno korištenje sjemena od razmjene među proizvođačima i uzgoja za vlastite potrebe. U hrvatskom prijedlogu zakona radi se upravo suprotno. Hrvatska nije izradila neovisnu studiju koja govori o tome koliko proizvođača uzgaja sjeme za vlastite potrebe, da li oni to rade zbog ekonomske ugroženosti, u kojoj je mjeri u Hrvatskoj razvijena infrastruktura uslužne dorade i je li ona lako dostupna svim proizvođačima. Nema niti procjene rizika od biljnih bolesti koji bi potvrdio da su oni veći nego u ostalim zemljama EU i time opravdao donošenje strožih mjera nego to imaju ostale zemlje.

Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život i udruga Biovrt – u skladu s prirodom od samog početka upozoravaju na loše i neutemeljene stavke prijedloga Zakona, te pripremaju javnu kampanju za brisanje spornih i štetnih odredbi članaka iz Zakona.

Trebat ćemo i vašu pomoć i vaše sudjelovanje u ovoj kampanji – pa ako pravo na sjeme smatrate bitnim, pratite nas na www.biovrt.com  i http://www.hsep.hr/ gdje ćemo uskoro objaviti konkretne korake koje i vi možete poduzeti kako bismo sačuvali naše pravo na sjeme.

U međuvremenu možete podijeliti ovaj tekst na svojim društvenim mrežama kako bi zajedno informirali javnost s točnim informacijama što se trenutno događa u našoj državi po pitanju Zakona o sjemenju.

 

Autorice teksta:
Sunčana Pešak, Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača
Silvija Kolar-Fodor, udruga Biovrt – u skladu s prirodom

O autorici